Biljana Plavšić, osuđena ratna zločinka i nekadašnja predsjednica RS, oglasila se po prvi put u medijima otkako se vratila s odsluženja dugogodišnje zatvorske kazne u Haagu.

Za srbijanski Alo, 87-godišnja Plavšić ispričala je kako provodi penzionerske dane, a osvrnula se i na zbivanja devedesetih. Rekla je da stoji iza riječi koje je izrekla Haaškom sudu kada je priznala krivicu za ratne zločine.

- Jesam. Kriva sam samo ja, to je samo moja krivica i ničija druga, a najmanje mog srpskog naroda - kazala je Plavšić.

Ona je u ekskluzivnom intervjuu otkrila kako je rat u BiH mogao biti izbjegnut.

- Vidite, najveći broj glasova na prvim višestranačkim izborima u BiH osvojio je Fikret Abdić, zvani Babo. Tada su u Predsjedništvu BiH sjedila dva predstavnika Srba, dva Bošnjaka, dva Hrvata i jedan Jugosloven, to je bio Ejup Ganić. Da je Abdić bio izabran, kao što je trebalo da bude, sve bi bilo drugačije. Onda je odjednom došla naredba, čak su i nama u SDS-u rekli da predsjednik treba da bude Alija Izetbegović. Koljeviću i meni je to lično rekao Karadžić. Tako smo nas sedmero dobili koga moramo da izglasamo, što smo i uradili. I sve je dalje otišlo kako je otišlo - rekla je Plavšić.

Plavšić je proces protiv sebe doživjela nepoštenim, a srbijanskim novinarima rekla je i kako bi ga se moglo usporediti s procesom koji je vođen protiv nacista u Nurnbergu.

- Što se priznanja tiče, tu je bilo više faktora. Ja ono što je pisalo u optužnici nisam uradila i to je svima jasno, niti sam imala komandnu odgovornost. Moja zaduženja tokom rata su bila humanitarnog karaktera. Osiguravala sam smještaj ranjenicima, njegu i prolaz humanitarnim konvojima. Optužnica je bila jeziva, pa da imam 100 života, sve ono što su oni tamo napisali ne bih mogla učiniti. Takva optužnica bila je ista i za Karadžića, Mladića, Koljevića, Krajišnika, samo se ime na prvom mjestu mijenjalo. Ipak, tada još nije bilo toliko procesa, iz te perspektive se nije činilo da je to sud za Srbe, kao što se ispostavilo - navela je Plavšić.

Dodala je kako je, kada je osuđena na 11 godina zatvora, mislila da neće doživjeti izlazak na slobodu.