Građanski savez (GS) smatra da je jučerašnji igrokaz Bakira Izetbegovića sa tobožnjim „prijavljivanjem“ zbog još posljednjeg u nizu nasrtaja na povrtanike Milorada Dodika u najmanju ruku smiješan i jadan, a vjerovatnije dogovorena predstava za javnost. Sve o prirodi njihovih međusobnih odnosa govori uzajamna i međusobna srdačnost koje se javnost ove zemlje sjeća iz restorana „Barka“ u Lukavici.
GS smatra da nakon što je uoči lokalnih izbora u tri uzastopna navrata Bakir Izetbegović odbio poduzeti konkretne i mjerljive korake da spriječi preuzimanje Srebrenice od strane SNSD-a i Dodika, nema vjerodostojnost da o tome uopšte govori. Stoga je prezira vrijedno njegovo ponovno poigravanje sa povratnicima u istočnu Bosnu u trentuku kada je potpuno izolovan i stiješnjen ne samo od strane separatističkih politika iz Banje Luke i Mostara, nego i probosanskih politika iz Sarajeva.
O Izetbegovićevoj brizi za povratnike uvjerljivo rječitije od njega govori činjenica da je u njegovom mandatu iz škola u entitetu RS izbačen bosanski jezik, da je povratnicima za predstavnike podmetnuo tipove koji ne žive s njima i ne dijele njihove probleme – kao što je Ramiz Salkić koji ne smije javno reći kako se zove i gdje se nalazi škola u koju idu njegova djeca – i da je, ponavljamo, Srebrenicu isporučio Dodiku i SNSD-u.
Izetbegovićeva kuknjava je zato samo to – kuknjava diletanta bez vizije i odgovornosti za sudbinu glasača koji su mu dodijelili mandat.
Kao i u slučaju Srebrenice, Izetbegovićeva odbrana Obavještajno-sigurnosne agencije samo navješćuje njen brzi krah. Izetbegović i SDA pozivaju na patriotski čin odbrane te institucije, koju već godinama zloupotrebljavaju za obračun sa političkom opozicijom. Nema nijednog opozicionog prvaka u Sarajevu kojeg Izetbegović i SDA nisu smrtno uvrijedili instrumentalizirajući upravo institucije – OSA, federalni MUP, MUP Kantona Sarajevo – na čiju odbranu sada pozivaju. Mi u GS-u smatramo da prije svega OSA-u treba odbraniti od kidisanja Dragana Čovića i Milorada Dodika, ali ne zato da bi to bila privatna institucija Bakira Izetbegovića i SDA, koja se bavi opozicijom i „dila“ transkripte prisluškivanih razgovora, nego profesionalna institucija koja štiti interese države.
Na koncu, Izetbegovićeva politika pokazuje ono što mi u GS-u od samog početka govorimo: što SDA više brani Bošnjake, njih je sve manje. Što više brani Bosnu i Hercegovine, nje je sve manje na svakom koraku. Da je manje BiH što je više SDA. I stoga, aludirajući na u BiH poznatu pošalicu, možemo samo u ime svih građana reći: Nemoj nas, Bakire više braniti!
