Novak Đoković porušio je brojne rekorde, a nije mu izmakao ni onaj najbitniji - osvajač je najviše Gren slemova (23).
U leđa mu gledaju ljuti rivali Rafael Nadal i Rodžer Federer (Roger). Nema sumnje, Novak Đoković je jedan od najboljih, ne samo tenisera, nego sportista svih vremena.
Srbijanski as je 29. marta 2013. godine dao ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz". Tada je imao šest Gren slem naslova, 17 manje nego danas.
U nastavku vam donosimo tekst objavljen u našem listu 29. marta 2013. godine.
- Kada je Novak Đoković potvrdio da želi dati intervju za “Dnevni avaz”, činilo se kao da je preostao samo najlakši dio posla - postaviti pitanja. Zvuči jednostavno, ali kada se trebalo realizirati, bilo je sve samo ne jednostavno.
Kakva pitanja postaviti možda i najboljem sportisti današnjice, teniseru koji već dvije godine vlada u definitivno najjačoj konkurenciji u historiji ovog sporta? Kakva, kad su ga već svi sve ispitali i kad se o njemu znaju najsitniji detalji, kako, uostalom, i priliči najvećim svjetskim zvijezdama.
Srećom po čitaoce “Dnevnog avaza”, Novak nije samo vrhunski sportist nego vrlo otvoren i inteligentan mladić koji se potrudio da nam približi svoja razmišljanja i osjećaje.
Nadamo se da će Đokovićev intervju biti i incijalna kapisla da jednogod najboljih tenisera svih vremena ponovo vidimo u Sarajevu, nakon što je na turniru u bh. prijestonici igrao još 2004. godine, tada kao klinac.
Najbolji sportist svijeta iz 2011. godine, ispred Lionela Mesija (Messi), Useina Bolta (Usain), Sebastijana Fetela (Vettel) i Dirka Novickog (Nowitzki), počeo je ovu sezonu pobjedom na Australian Openu, a u junu će pokušati osvojiti i jedini gren slem turnir koji nije pokorio - Rolan Garos. Zbog toga mu je, kako sam kaže, Pariz posebno važan.
Značaj Pariza
Osvojili ste sve osim Rolan Garosa i zlatne medalje na Olimpijskim igrama. Vidite li to kao najveći motiv u nastavku karijere? O čemu maštate kao o kruni karijere, postoje li konkretne stvari ili se, jednostavno, prepuštate igri, a trofeje i rezultate ćete sabirati u penziji?
- Mislim da ću stalno tražiti nove ciljeve i motive. Naprosto sam takav. U ovom trenutku postoji gren slem koji nisam osvojio pa mi je Pariz zbog toga toliko važan. S druge strane, jednako je bitno da traješ, da pokazuješ konstantnost u svojoj igri, da napreduješ - jer uvijek može bolje. Definitivno ću rezultate sabirati kada okončam karijeru. Sada igram i uživam u svakom meču.
Šta mislite da još možete popraviti u svojoj igri, odnosno smatrate li da ste nekada već uspjeli odigrati svoj najbolji tenis?
- Prošlogodišnje finale Australian Opena s Rafaelom Nadalom, meč koji je trajao pet i po sati i poslije kojeg obojica nismo mogli da stojimo na nogama, bio je, prema mom uvjerenju, najbolji meč mog života.
Naravno da postoje detalji na kojima stalno radim sa svojim timom, da prvi servis bude što bolji, da malo više izlazim na mrežu, ali sam, generalno, veoma zadovoljan svojom igrom.
Vaša fascinantna snaga koju izvlačite nakon nekoliko sati igre i u kojoj ostaju samljeveni i “king kongovi” poput Nadala, teško je razumljiva običnom čovjeku. Je li glavna stvar u psihi, u glavi, ili u fizici, odnosno treningu, ishrani?
- U svemu pomalo. Ne možete biti prvi ako niste mentalno jaki. S druge strane, ne možete biti mentalno jaki ako nemate dovoljno samopouzdanja, a ono se stječe samo pobjedama. Vrlo je jednostavno, ali potrebno je dosta napora i rada da biste došli u priliku da pobjeđujete.
Ne čak ni stalno nego da uđete u jedan dobar pobjednički niz. Trening je, naravno, mnogo važan, kao i oporavak poslije mečeva, jer je suština da budeš spreman i da se ne povređuješ. To je nauka. U mom slučaju, ishrana je bila veoma važna karika u lancu i kako nije dobro radila, imao sam određene zdravstvene smetnje. Sada je sve uredu, hranim se zdravo i zbog toga se osjećam veoma dobro.
Jedna ste od rijetkih sportskih ličnosti s ovih prostora, možda i jedina, koju smatraju svojim uzorom na svim “stranama”, vjerovatno ste jedini koji bi i u Sarajevu i u Banjoj Luci bio dočekan oduševljeno. Planirate li u nekom periodu svog života pokušati biti osoba koja će pomiriti obične ljude koji su u proteklih 20 godina stjecajem groznih okolnosti postali udaljeni jedni od drugih iako su decenijama prije živjeli zajedno i voljeli se?
- Odgajan sam da ljude vrednujem samo po tome kakvi su i ništa drugo mi nije važno. Mnogo puta sam ponovio da na turnirima, pored saigrača iz moje zemlje, najviše vremena provodim s teniserima iz Hrvatske i da se veoma poštujemo i lijepo družimo.
Ako bismo se na ovaj način svi ponašali i razmišljali, ne ko si nego kakav si, ne bi bilo potrebe da nas iko miri. Sve je do nas, jer bolje društvo mogu stvoriti samo bolji pojedinci.
Slavne i bogate ličnosti imaju problem sa “prijateljima” koji se pojavljuju zbog interesa, a teško je prepoznati da im stvarni motiv nije Novak kao čovjek već Novak kao superstar. Jesu li Vam zbog te činjenice najbliži oni koje ste znali još kao dječak?
- Moji najbolji prijatelji su drugari s kojima se poznajem čitav život, još iz školskih klupa. Mnogo toga smo prošli zajedno i nikada nismo imali nesporazume. U svoj život veoma teško puštam ljude dijelom zato što tako želim, a dijelom zato što rijetko boravim dugo na istom mjestu pa ne stignem da produbim svoje odnose s drugima.
Slično pitanje vezano je i za djevojke. Kako ste upoznali Jelenu i kako se “spašavate” od, pretpostavljam, stalnih naleta djevojaka širom svijeta koje bi, vjerovatno, dale sve za barem sat vremena u Vašem društvu? Je li bilo nekih neugodnosti po tom pitanju i kako ste ih riješili?
Odnos s Jelenom
- Nije bilo neugodnosti, najiskrenije. Naravno da uvijek neko želi da priđe, da se upozna, ali ni najmanje nisu neprijatne te situacije.
Jelena je posljednjih godina skoro stalno sa mnom na putovanjima i to mi veoma prija. Mi se zabavljamo više od sedam godina i za to vrijeme smo sazreli, mijenjali smo se i u potpunosti jedno drugom prilagodili. Danas ona ima svoj posao, vodi Fondaciju, bodri me, podržava i uvijek je pozitivna, što meni izuzetno znači.
S kim se najviše družite od tenisera i teniserki i koga smatrate najzabavnijim u tom svijetu? Također, postoji li neko, nemorate navoditi ime, da Vas iritira i da radije izbjegavate susrete s tom osobom?
- Ma ne. Naravno da ti neko odgovara manje, a neko više, ali nikome neiritira. Svako od nas ima svoj put, tim, obaveze, provodimo zajedno onoliko vremena koliko nam prija i koliko imamo, a to je, opet, veoma malo, čak i da bi neko stigao da vas iznervira.
Biste li se odazvali pozivu da dođete u Sarajevo i odigrate neki meč humanitarnog karaktera?
- Uvijek, naravno. Moj raspored jeste gust i veoma rijetko, ustvari, imam priliku da radim bilo šta osim da treniram i budem na turnirima, ali ako se poklope planovi organizatora i moje vrijeme, uvijek ću sa zadovoljstvom doći da obiđem taj prelijepi grad na Miljacki, o kojem se toliko i pjeva i piše.