Nekada treći igrač svijeta, a potom i trener, prema mišljenju mnogih, najboljeg tenisera svih vremena Rodžera Federera (Roger) Ivan Ljubičić ekskluzivno je govorio za naš list 12. novembra 2005. godine.

Ljubičić je u svojoj karijeri osvojio deset titula i ostvario 429 pobjeda. Nakon igračke karijere, okušao se i kao trener gdje je imao mnogo uspjeha. 

Prvo je od 2013. do 2016. bio trener Miloša Raonića, a onda je šest godina sarađivao sa velikim Rodžerom Federerom.

U trenutku razgovora za "Dnevni avaz", Ljubičić je bio osmi teniser svijeta. U nastavku vam donosimo tekst ekskluzivnog razgovora sa njim koji je objavljen 12. novembra 2005. godine.

- Onaj ko dosegne svjetske sportske rezultate samim tim napusti neke okvire, postane opće dobro. To je prirodno, kao što je prirodno i ponositi se činjenicom da je neki vrhunski sportista svoju sportsku priču započeo u našoj zemlji.

Stoga uspjesi Ivana Ljubičića, koji se vrtoglavo penje na ATP listi, zaista raduju. Tim više što je prve udarce naučio u Teniskom klubu „Mladen Stojanović“ u Banjoj Luci, gdje je i rođen 1979. godine.

Ljubičići su u Banjoj Luci živjeli vrlo dobro. Imali su veliku kuću i imanje. Ivanov otac Marko bio je dispećer u „Elektroprivredi“, a majka Hazira radila je neko vrijeme u jednoj firmi. No, napustila je posao kako bi se mogla posvetiti porodici.

Kako sam prognan 

Ivan, ili Ljubo, kako su ga mediji prozvali,  teniski reket prvi put je uzeo tek s devet godina.

- Gledao sam na televiziji neki turnir, kad me otac zapitao: „Ivane, kojim bi se sportom volio baviti?“ 

Bez razmišljanja odgovorio sam - tenisom. Već sljedećeg jutra upisao me u tenisku školu - opisao je Ivan ekskluzivno za „Dnevni avaz“ svoj prvi susret s bijelim sportom.

Kad je shvatio koliko je Ivan zagrijan za tenis, Marku Ljubičiću nije bio nikakav problem sina svakodnevno voziti 15 kilometara na trening i natrag. Nažalost, ubrzo je rat prekinuo bezbrižnu posvećenost sportu. Kao 12-godišnjak, Ivan je s majkom i tri godine starijim bratom Vladom prognan iz rodnog grada i odvojen od oca, kojem, kao i svim odraslim muškarcima, nije bilo dopušteno da napusti Banju Luku.

Smjestili su se u izbjegličkom hotelu u Opatiji i šest mjeseci proveli u iščekivanju vijesti i poruka od oca. Rijetke poruke koje su stizale do Hazire uvijek su imale i napomenu: „Neka mali i dalje igra tenis, pa makar i da nemate šta jesti, Ivan mora igrati.“

Kao 17-godišnjak, Ivan je izborio finale Wimbledona i tako zaradio titulu drugog juniora svijeta. Nagradu, starinsku budilicu, uručio mu je princ Charles lično.

No, prave, velike uspjehe Ivan je počeo nizati prije godinu, nakon što se oženio dugogodišnjom djevojkom Aidom. I sam Ljubo u polušali priznaje da su te dvije stvari ipak povezane.

- Obično se šalim da su rezultati odlični otkako sam se oženio, ali u tome ima i malo istine. Nije to neka velika promjena, ali je sada prisutna doza ekstrasigurnosti koju ranije nisam osjećao, i to se možda odrazilo i na terenu. Kad si u bilo kakvoj životnoj nedoumici, to se na terenu vidi - govori osmi teniser svijeta.

Ljubav na daljinu

Aidu je upoznao još u osnovnoj školi, kada se s porodicom preselio u stan u Rijeci. Ispočetka su bili prijatelji, a onda je za vrijeme jednog leta do Amerike, Ivan napisao pismo na 28 strana u kojem je Aidi priznao sve što prema njoj osjeća. Od tada su zajedno.

No, njihova ljubav kao da je osuđena da funkcionira na daljinu. U početku veze Aida je deset mjeseci provela u SAD, a Ivan ju je čekao. Kad su se konačno smjestili u zajednički stan u Zagrebu, Ivan se morao preseliti u Monte Karlo, a Aida je ostala u hrvatskom glavnom gradu, gdje kao pravnica stažira u Općinskom sudu.

- Imam osjećaj da smo stalno na telefonu. Ranije smo se rjeđe čuli, jer mogućnosti komunikacije nisu bile tolike. Sada je tehnološki napredak sve pojednostavio, ali su se zato telefonski računi povećali te nam je to najveći trošak - kaže Ivan.

Na relaciji Zagreb - Monte Karlo mladi par Ljubičić živjet će zasigurno do kraja Ivanove profesionalne karijere.

Odgovara na poruke

Vrijeme između treninga i turnira Ivan Ljubičić najradije provodi gledajući televiziju, čitajući knjige i odgovarajući na poruke koje iz cijelog svijeta stižu na njegovu internetsku stranicu.

Izbjegava, kaže, sve aktivnosti koje zahtijevaju trošenje mentalne i fizičke energije.

Pesimista kad vodi

Uz naporan rad, najveća prednost Ivana Ljubičića pred suparnicima ipak nije mirna narav.

- Tajna mog uspjeha je što sam pesimista kad vodim, a optimista kada gubim - kaže Ivan.