Novak Đoković, u intervjuu koji je dao BBC-ju, u kojem je najviše govorio o deportaciji iz Melburna i svom antivakserskom stavu, prisjetio se i ratnih dana i teškog perioda svog djetinjstva, kada je, kaže, vjerovatno i formirao snažan karakter.

- Počeo sam igrati tenis devedesetih godina. Tada smo imali dva rata, bili smo pod embargom i sankcijama. Čekali smo u redu za hljeb i mlijeko. Taj period je bio veoma težak za moju porodicu, a ja sam se odlučio za jedan od najskupljih sportova. Moji roditelji su morali da se odreknu mnogo toga da bih ja živio svoj san, rekao je Đoković, a prenijeli su regionalni mediji.

Prvi reket svijeta ispričao je kako je na samim počecima bilo gotovo nemoguće finansijski izdržati teret putovanja.

- Postao sam samostalan rano, a to mi je pomoglo u izgradnji karaktera. Godine 1999. dva i pol mjeseca bombe su bacane na nas, tada sam imao 12 godina. Nakon sedam dana počeli smo ignorisati bombardovanje  i igrali smo tenis cijeli dan, rekao je Đoković.

Novak se osvrnuo i na situaciju u migrantskom hotelu u Australiji u kojem je bio nekoliko dana.

- Tamo ima ljudi koji u tom hotelu borave već devet godina. Želio sam ih upoznati, ali nije bilo moguće. Niko nije smio izaći iz sobe. I ja sam odrastao sa izbjeglicama 90-ih godina, kada je bilo bombardovanje, kada smo imali embargo, kada je mnogo ljudi izgubilo svoje domove i svoje mile, to što kroz šta ljudi u centru prolaze me jako pogodilo. Ono što sam ja tamo prolazio ne može se mjeriti sa onim što oni prolaze, istakao je Novak Đoković.