Esma Galijatović trener je jahanja u Fondaciji "Zemlja prijateljstva i mira" koja se nalazi u Rakovici, nedaleko od Sarajeva. Dvadesetogodišnja Esma već deceniju jaše, a njena ljubav prema svim životinjama je neizmjerna.  

Padovi lekcija

- Roditelji su me odgajali da cijenim sve oko sebe pa tako i životinje, jer su to dobronamjerna i iskrena bića, puna ljubavi za sve one koji im se pokušaju približiti. Konji su veoma umiljati i puni strpljenja za nas koji ispočetka ne razumijemo njihov svijet, način komunikacije te prenos pozitivne energije - kaže Esma koja je od prvog kontakta s konjima shvatila da su to bića s kojima želi provoditi svoje slobodno vrijeme.

Ona je još kao djevojčica uživala dok je vikende i raspuste provodila u druženju s konjima u Fondaciji.

- Danas, na istom tom pokušavam pomoći ostalima da otkriju sve čari ovog sporta. Padova je svakako bilo, kao što ih u svakom sportu ima, te je svaki od tih padova lekcija i prilika da poslije njega ustanemo još bolji i još iskusniji- ističe Esma.

Jahanje je jedan od skupljih sportova, ali je prilagođeno standardima života u BiH.

- Svako može dobiti priliku da se počne baviti jahanjem. U našem klubu postoje volonteri koji svoje časove jahanja "zarade" pomažući nama oko brige prema konjima - naglašava naša sagovornica.

Zapostavljen sport

Obzirom da još uvijek ne postoji državni konjčki savez, država apsolutno nema sluha za ovaj sport.

- Jahanje u BiH je na veoma niskom nivou u poređenju s Hrvatskom i Srbijom. Razlog tome je što je BiH imala embargo na izvoz konja u EU te se zbog toga naši jahači nisu mogli takmičiti u inostranstvu niti zajedno sa svojim konjima učestvovati u edukacijskim seminarima. Nakon ukidanja ove zabrane, iskreno se nadam da će se popraviti stanje u ovom sportu u BiH - smatra Esma.

Kako jahanje u našoj državi nije dovoljno razvijeno, Esma je svoje znanje unaprijedila u inostranstvu.

- Prisustvovala sam seminarima u Francuskoj, gdje sam dobila licencu "Galop" od francuske jahačke federacije. U budućnosti se nadam da ću imati prilike ponovo se školovati u inostranstvu te primijeniti i prenositi stečena znanja mlađim generacijama u BiH - priča nam Esma.

Zainteresiranost za jahanje polako raste, što je razumljivo obzirom da je to kod nas još uvijek mlad sport i ne tako popularan.

- Mislim da je najvažnije uputiti kako djecu i mlade, tako i odrasle o svim prednostima koje ovaj sport ima. Za početak vrijeme se provodi na svježem zraku, poboljšava se motorika i vrši se izgradnja mišića (pogotovo leđnih mišića, što je jako važno za djecu koja sve više imaju problema sa kičmom i držanjem), te godine apsolutno nisu problem. Ukoliko žele unijeti pozitivnu energiju i fizičku aktivnost u svoj život onda to pružanje jahanje, koje savršeno kombinira ta dva aspekta - ističe Esma.

Podići svijest

Bosanski brdski konji dio su našeg identiteta i, nažalost, sve ih je manje.

- To je apsolutno necijenjena životinja i malo je onih koji se brinu o očuvanju ove autohtone bosanske vrste. Činjenica da ovih konja ima sve manje je veoma zabrinjavajuća. Poznato je da je velika ergela Borike, koja se bavila uzgojem ove vrste, na izmaku snaga te da se ovim konjima ne može priuštiti kvalitetan život i hrana. Mi u klubu imamo četiri bosanska brdska konja i to su divne, pouzdane te jako izdržljive životinje koje mogu podnijeti tešku klimu - kaže Esma te dodaje da bi se što više trebala podići svijest o važnosti ovog problema te naći neko konkretno i dugotrajno rješenje.

Najzahtjevnije je dresurno jahanje, koja je osnova za sve ostale discipline.

- To je naizgled najjednostavnija disciplina, no ona traži godine i godine treninga što jahača, tako i konja te zahtijeva potpuni sklad, harmoniju i lijep izgled. Ova disciplina je osnova za sve ostale discipline, te temelj jahanja općenito. Preponsko jahanje je nešto opasnije i njimese bave iskusniji jahači koji imaju potpunu kontrolu nad konjem. U ovoj disciplini ima dosta adrenalina te je zbog toga za nijansu zabavnija od dresurnog jahanja. Za one koji se ne misle profesionalno posvetiti ovom sportu, najzanimljivije je terensko jahanje, koje omogućava da se puno više prirodnih ljepota vidi, nego što je to moguće planinarenjem - objašnjava Esma, koja je studentica na trećoj godini Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu.

Educiranje u inostranstvu

Esma nam je ispričala i jednu zanimljivu anegdotu koju je doživjela jednog jutra.

- U našem klubu postoji stari konj Ezel i već dugo vremena je u "penziji". Jednog jutra zatekli smo sve konje oko štale kako pasu. Nije nam dugo trebalo da shvatimo da je Ezel otvorio, ne samo svoj boks, već bokseve i ostalih konja nakon čega su oni opušteno pasli travu oko štale - priča nam naša sagovornica.

Esma bi bila jako sretna da doživi procvat ovog sporta u BiH.

- Moji ciljevi, što se ovog sporta tiče, jesu steći jos mnogo znanja educirajući se u inostranstvu, obzirom da u BiH nemam trenera već radim sama sa našim konjima. Naravno bila bih jako sretna da doživim procvat ovog sporta u BiH - zaključuje Esma.