Evropski omladinski olimpijski festival (EYOF) okončan je onako kako se samo može poželjeti. S organizacionog aspekta još jednom se pokazalo da Bosna i Hercegovina ima šta ponuditi. Oni koji su stigli u BiH imali su svu potrebnu logistiku, gostoprimstvo je bilo na očekivano visokom nivou, a sportska borilišta u odličnom stanju.
– Tek kada se ugasio plamen, shvatili smo koliko možemo biti ponosni na ono što smo napravili u posljednje dvije godine, koliko smo radili na organizaciji ovog sportskog događaja – s punim pravom je izjavio Edhem Godinjak, direktor EYOF-a 2019.
Tokom ljeta
Sarajevo i Istočno Sarajevo dali su mladima iz 46 država sve potrebno kako bi se osjećali kao kod svoje kuće. I svi su veoma zadovoljni onim što im je ponuđeno.
- Veoma mi je zanimljivo da u gradu imate i veliki broj planina i ta kombinacija mi se mnogo sviđa. Ovo je veliki grad za mene, s obzirom na to da sam odrasla u malom selu i nisam imala priliku da boravim u velikim gradovima. Sada kada sam vidjela kako BiH izgleda zimi, želim doći i tokom ljeta, da vidim kako je tada – izjavila je Austrijanka Magdalena Eger (Egger), talentirana skijašica koja je iz Sarajeva ponijela dva zlata.
Eger je zadovoljna, kao i mnogi drugi, ali EYOF iz ugla bh. sporta ima i drugu stranu medalje. Poraženi smo na svim sportskim borilištima. Nijedan bh. takmičar nije zaprijetio evropskim nadama u zimskim sportovima.
- Ne znam zaista koliko klubovi ulažu u takmičare i daju im podršku. Mislim da je infrastruktura dobra. Imate nekoliko staza i dobre prilike da trenirate. Možda samo nemaju dovoljno prave podrške – naglasila je Eger u pokušaju da komentira ono što je vidjela od domaćih takmičara na EYOF-u.
Osjećaj nelagode
Reprezentacija BiH bila je vrlo daleko od medalja. Analiza posebnih neće biti, kao što ih nema ni kada se rade takmičenja na Olimpijskim igrama. Koliko se organizacijski treba ponositi učinjenim, toliko rezultatski trebamo imati nelagodu. Ništa novo, jer ni na prošlom EYOF-u održanom u Erzurumu zimski sport u BiH nije imao medalje, pa se opet niko nije zabrinuo.
Uglavnom, EYOF na kojem smo bili domaćin je iza nas. Sportisti su odavno u svojima zemljama, a sportskim radnicima u BiH ostaje da se zapitaju, da se stavi prst na čelo. Ako su ulaganja mala u bh. zimske sportove, treba li biti racionalniji? Treba li ulagati u sportistu koji u skijaškom trčanju bude 98. mjesto ili treba ulagati samo u one koji su istinski talenti.
Novca za sve nema, ima li kvalitetnih trenera, ima li talenta... Možda je vrijeme da se malo povede priča i u okviru Olimpijskog komiteta BiH. Jesmo li evidentičari neuspjeha ili je naša misija da se izborimo za bar poneki uspjeh
