- Ukoliko se situacija ne promijeni, sve i jednom sportskom savezu prijeti ključ u bravu. Izuzetak je možda fudbal, koji je ipak statusno u boljem položaju i ima značajnu podršku međunarodnih fudbalskih federacija, ili pojedini individualni sportovi, gdje roditelji podržavaju djecu...
Ovu nimalo obećavajuća prognozu izrekao je Mirsad Đonlagić, koji je već decenijama u košarci i jedan od rijetkih koji se bori za opstanak našeg saveza.
Primjer komšija
Nudio je Đonlagić i izmjene Zakona o sportu na nivou Bosne i Hercegovine, koji, međutim, nije prošao. Ono što nam je sada rekao, kada je kriza na vrhuncu (dovoljno je pogledati kakvi se potresi i apsurdi posljednjih mjeseci dešavaju u košarci, rukometu, nogometu...), ponavlja već godinama.
- Država niti razumije šta je sport, niti kako on funkcionira. Ne postoji spoznaja da sport na najbolji način karakterizira i promovira državu. Pogledajmo samo naše susjede s istoka i zapada, njihovi rezultati nisu slučajni, jer se kod njih možda i najveća sredstva izdvajaju za sport.
Međutim, kod nas radom u sportu samo riskiraš da postaneš dosadan javnosti i predmet ismijavanja. Nema tu nikakve materijalne koristi već samo žrtve - kaže Đonlagić, naglašavajući da je tri puta do sada podnosio ostavku u Upravnom odboru KSBiH, ali da niko nije želio preuzeti odgovornost i prihvatiti se posla...
Legendarni fudbaler Sarajeva i reprezentativac bivše Jugoslavije Predrag Pašić ističe da se stanje u državi reflektira na sam sport.
- Dakle, pristup države, političara i ljudi koji vode ovu državu, ne samo sportu, nego svim sferama života je katastrofalan. Sama organizacija našeg sporta, odnosno sportskih saveza, koji se u svemu prije svega baziraju na nacionalnoj osnovi, a ne na struci, ne vodi nikuda - kaže Pašić.
Uspjehe koji su bazirani na individualnoj volji, želji i talentu ili entuzijazmu manje grupe sportskih radnika naziva ekscesima.
Bez olakšica
- Kad sve to znamo, onda nam i nije problem da shvatimo da naš sport nema perspektivu - naglasio je Pašić.
Bosanskohercegovački rukometni velikan Enid Tahirović kaže da nije slučajno da smo među rijetkim državama iz regiona koje još nemaju olimpijsku medalju i da tako nešto nije ni na vidiku.
- Ne piše nam se dobro, jer smatram da ljude koji nas vode posljednjih dvadesetak godina sport ne interesira. Nemamo sređeno finansiranje na nivou države. I za ono malo novca što se izdvoji ne postoje prioriteti.
Ne postoje olakšice ni za one koji bi da ulože svoj novac. Očekivao bih da se i Olimpijski komitet BiH aktivnije uključi u cijelu priču, da sve to ide preko njega, kao što je slučaj u drugim državama - rekao je Tahirović.
Osnovna pitanja
Đonlagić upozorava da o reprezentacijama ne mogu brinuti isključivo kantoni ili entiteti, a da država nema nikakvu odgovornost. Također, želi da se uposlenicima u savezima riješe barem osnovna pitanja.
- Ne mogu državni savezi biti udruženja građana, šta to znači, da ako 20 ljudi na nekoj skupštini digne ruke i ugasi savez, da nema više tog sporta? Nikad nisam čuo da je bilo koja državna institucija pozvala ljude iz sporta i predložila način da se riješi njihov status - ističe Đonlagić.
