"Mama, to su samo zidovi, hoću da ti vidim ponovo osmijeh", rekao mi je sin Nikola, ali meni ovaj stan znači mnogo više... Nisam mogla da dozvolim da ga izgubim i uspjela sam uz pomoć dobrih ljudi, plaćat ću i dalje kredit i dobit ću spokoj i mir.

Ovako za "Blic" započinje priču najbolja rukometašica na svijetu svih vremena Svetlana Ceca Kitić (58) o agoniji koju je proživljavala posljednja četiri mjeseca zbog stambenog kredita koji je uzela u ''švicarcima'' 2007. godine.

Naime, za stan koji joj je tada preporučila prijateljica, a koji ju je odmah osvojio, trebalo je da izdvoji 90.000 eura. Svetlana je tada, kako kaže, 40.000 eura platila odmah, dok je za ostatak podigla kredit u jednoj banci. U stan se sa troje djece, kaže, preselila jer nije mogla da nastavi da živi u stanu u naselju Braće Jerković ispred kog su joj ubili supruga, biznismena Zorana Kovačevića Koču, sa kojim ima kćerku Sašku. Tada se, sama sa svoje troje djece Nikolom, Marom i Saškom, seli u Mirijevo i počinje da otplaćuje kredit u švicarskim francima.

- Shvatila sam koliko volim ovaj pogled na cijelo Mirijevo. Uhvatila sam sebe kako svako veče gledam zalazak sunca. I dalje nisam svjesna šta mi se sve dogodilo. Kada sam uzela kredit, rata je tada bila veoma povoljna, 120 ''švicaraca''. U međuvremenu ova valuta je skočila dva puta, da bi meni rata iznosila 500 franaka. Ali, sam i to redovno plaćala. Priznajem, ne i prošle godine, jer je sin ušao u finansijsku krizu i kao žirant morala sam da otplatim jedan njegov kredit. Otplaćujući taj dug nisam bila redovna za stan, ali sam ga otplaćivala, malo-pomalo, misleći da ću s bankom moći da dogovorim i povećanje rate ako treba - kaže Svetlana.

Međutim, taman kada je isplatila dug sina, 20. marta ove godine Svetlani stiže pismo od banke o raskidu ugovora. U tom trenutku preostaje još 62.000 eura da se plati jer je zbog promjene kursa ''švicaraca'' umjesto uzetih 50.000 ona sada banci dužna 120.000 eura. Tada počinje agonija. Kitić je najprije tužila banku i presudom u svoju korist dobila 10.000 eura na osnovu preplaćene kamate.

- Banci sam odmah uplatila 8.000 eura za preostala dugovanja, međutim umjesto ja tada da raskinem ugovor sa njima, oni su sa mnom. Htjela sam da zakažem sastanak, šta se dogodilo kada svoj dug otplaćujem već 11 godina. Odgovor iz banke bio je samo da je to njihov stav i da ne mogu da razgovaram ni sa kim - dodaje naša sagovornica.

Svetlana tada kreće u potragu za advokatom, a stan u katastru upisuje da je u sporu, te urgencija...

- U svom haosu javilo mi se mnogo kolega da mi pomognu. Bivši rukometaš Veselin Vujović mi je rekao: "Ceco, nećemo dozvoliti da budeš izbačena na ulicu, skupit ćemo mi novac". Ali meni novac nije potreban. Nacionalno priznanje u sportu koje ja dobivam je javan podatak (1.500 eura) i nemam šta da krijem jer sam ga zaslužila i mogu da izdržim i veliku ratu. Želim da otplatim svoj stan, samo mi u toj banci nije data mogućnost za to - kaže Svetlana.

Najgori period kreće samo dvije sedmice nakon obavještenja o raskidu ugovora - banka je zakazala aukciju za prodaju stana.

- Prva licitacija bila je 6. aprila, druga 15. jula. Ljudi su dolazili, razgledali stan, razmišljajući da li će da ga kupe. I sada kada se sjetim toga, plače mi se - kaže ona.

Sa knedlom u grlu, na trenutak strepeći od najgoreg, razgleda slike po zidovima koje je dobila na poklon, sitnice sa putovanja, uspomene o odrastanju njene djece. Tu baš pored fotografija najmilijih u dnevnoj sobi je i čuveni pehar za najbolju svjetsku rukometašicu svih vremena. Jednog potencijalnog kupca je čak i odvratila od želje da kupi stan. Nemoć je, kaže, najgori osjećaj, pa je počela da traži pomoć na sve strane.

- Zamolila sam gradsku sekretaricu za sport i omladinu Draganu Pešić-Belojević kao svoju prijateljicu da mi pomogne, da nekome u Skupštini kao građanin ispričam problem. Odmah me je primio zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić, kome sam beskrajno zahvalna jer mi je pomogao. Pitala sam ga da li postoji mogućnost da mi se nađe banka koja će da refinansira dug. Vesić mi je tada rekao: "Shvatio sam, neću da dozvolim da jedna Svetlana Kitić sa djecom ide na ulicu". Još je dodao da bi bilo sramota za naše društvo da nekada najbolja rukometašica svijeta i osvajač brojnih medalja bude tako ponižena. "Vi ste zaslužili da vam se Beograd oduži". To je i uradio i nadam se da će sve biti završeno do 15. avgusta, tako da će banka dobiti svoj novac, ja otplatu svog kredita, ali i mir i spokoj - kaže Svetlana.

Sve ovo počinje da utiče i na Svetlanino zdravlje. Djeca, kaže, počinju da primjećuju njenu depresiju, od čega im se srce para, a ona se odaje lijekovima.

- Počela sam da pijem bromazepam, nisam mogla da spavam, proradila mi je i štitna žlijezda. Legnem sa ''švicarcima'', budim se sa ''švicarcima''. Sve mi se dešava u trenutku kada sam se povukla iz sporta, kada sam samo željela da se odmorim i živim kao obična penzionerka - dodaje ona.