Stariji će uvijek govoriti da je Banja Luka dala mnogo velikih sportista, ali da je samo jedan - šampion. Samo je jedan u grad na Vrbasu donio ono što niko prije i poslije njega nije - titulu evropskog šampiona u boksu. Marijan Beneš, jer o njemu je riječ, tukao je mnogo i tukao je mnoge.
Beneša i njegovih nokauta danas se sjetimo tek kada ga, sve češće, bolest prikuje za krevet...
Normalan čovjek
Njegova karijera broji 299 mečeva. Pobjedom su završena 272 meča, izgubio je 16 duela, a ih 11 je završeno bez pobjednika. Postao je šampion Evrope, a tu titulu odbranio je četiri puta.
Imao je i nebrojeno povreda - 26 puta lomljene su mu kosti na različitim mjestima, a povrijedio je i glasne žice.
Rođen je u Beogradu 1951., u porodici nastavnika Josipa i Marije, koji su imali još tri sina – Josipa, Antuna i Ivicu i kćer Ljiljanu. Djetinjstvo je proveo u Tuzli. Sa 16 godina doselio se u Banju Luku, kada su u Bokserskom klubu Slavija utvrdili da je riječ o velikom talentu.
Nakon briljantne amaterske karijere i zlatne medalje osvojene na prvenstvu Evrope u boksu 1973. godine održanom u Beogradu, prešao je u profesionalce i osvojio titulu evropskog prvaka u verziji Evropske bokserske unije u lako-velter kategoriji 1979. godine.
Teška povreda oka uspjela je ono što žutica ranijih godina nije mogla - okončala je Benešovu boksersku karijeru.
- Ja sam običan i normalan čovjek. Puno toga sam dobio u životu, još više sam izgubio. Desilo mi se mnogo ružnih stvari, ali mora se živjeti, makar kako-tako - rekao je Beneš ranije za „Avaz“.
