Fudbaleri Fenerbahčea u ovu sezonu su ušli s najvišim očekivanjima. Dovedena su zvučna imena, predvođena Edinom Džekom, i ciljao se sami vrh nacionalnog prvenstva, ali i trofej iz evropskog takmičenja bi bila sama krema.
Tvrdoglavost u dostizanju ciljeva na kraju ih je i koštala, a kobni trenutak bio je prije tačno mjesec dana, 7. aprila.
Tada se trebala igrati utakmica Superkupa Turske, protiv gradskog rivala Galatasaraja. Kao što je i poznato, oni su tu utakmicu predali, nakon što su njihovi juniori izašli s terena, a, barem se tako čini, to je uništilo ono malo samopouzdanja koje su imali.
Nakon te utakmice sve je krenulo nizbrdo. Tim koji se u jednom trenutku borio za sve trofeje u sezoni, ispustio je priliku da dođe do trona.
Razlog zbog kojeg su odustali od utakmice protiv Galate u Superkupu bio je susret protiv Olimpijakosa u četvrtfinalu Konferencijske lige. I umjesto da se za tu utakmicu potrude da dokažu da su bili u pravu, oni su 75 minuta bili nevidljivi, a Grci su im spakovali tri gola.
Uspjeli su igrači Fenera malo se popet uz taj bunar, ali kad je izgledalo kao da će se u potpunosti izvući, okliznuli su se i pali. Olimpijakos ih je pobijedio na penale i izbacio.
Dobro, nema veze ostala je liga, zar ne? Ne! Svojih vrlo upitnih 20 i nešto dana su krunisali sa i više nego lošim partijama protiv Sivaspora, Bešiktaša i Konjaspora. Od devet oni su osvojili svega pet bodova i dopustili Galati da im pobjegne na šest poena razlike tri kola do kraja. Razmišljali su o rješavanju titule u velikom istanbulskom derbiju, a sad će vrlo vjerovatno spremati špalir najmržim rivalima. Život nije uvijek pošten...
Ko je glavni krivac? Možda se može reći Ismail Kartal. Dan kad je on izgubio svlačionicu, izgubili su sve nade za osvajanje titule. Čak je i sreća okrenula leđa Feneru, a možda je to i zasluženo.
U većem dijelu sezone oslanjali su se na individualni kvalitet Džeke, Tadića i još dva-tri pojedinca, dok je njihov glavni rival, predvođen trenerom Okanom Burukom, uspio da timski podigne formu i napravi čudo.
Šteta, zaista. Džeki još jedna sezona prođe bez trofeja, a kao ljubitelju reprezentacije BiH i naših fudbalera, to je teška stvar za prihvatiti. Više sreće drugi put, reklo bi se...
