Prolazi još jedan dan u Bosni i Hercegovini, a sramote ne prestaju, pa makar i ove indirektne.
S jedne strane se polomismo ne bi li travnjak bio postavljen na Olimpijskom stadionu, koji je proživio toliko historijskih trenutaka. S druge se navijači tretiraju kao opasne životinje i stavljaju u kaveze na utakmici koja nije proglašena onom visokog rizika, a svi znamo da imamo i takvih.
A ono što možda i najviše zaboli je napredak sviju oko nas, dok mi stojimo u ovom živom pijesku i čekamo da nas neko povuče pa makar na trenutak.
Prije nego neko pomisli da je ovo vezano samo za stadion Sarajeva, odmah ću reći da to nije tako. Pa pogledajte travnjak stadiona Bilino polje u Zenici, koji je blizu raspada, a toliko je novca u izgradnji potrošeno, da bi se ostavio u ovakvom rasulu, jer je nekome mrsko da se time pozabavi, a i boli ih briga, jer Bože moj ne mogu se pronaći u računici.
I dok mi tegobimo o raznim situacijama, možemo samo maštati o stadionu kakav je izgrađen u Loznici.
Stadion u Loznici će biti otvoren 24. maja ove godine, a na njemu će biti igrano i finale Kupa Srbije (možda je sada jasnije zašto sam se pozvao i na Bilino polje).
Grad u kojem živi nešto više od 80.000 stanovnika, sa klubom koji se nalazi na dnu Superlige Srbije, će imati izgrađen stadion po svim standardima UEFA-e.
Bosna i Hercegovina kao država nema niti jedan koji ispunjava sve standarde kako bi dobili potrebnu licencu. Ako bi, nekom magijom, uspjeli osigurati plasman u neko od evropskih takmičenja, možda bi nam se smilovali jednu sezonu da igramo na nekom od stadiona u državi, naredni put bismo morali ići u Split, Zagreb, Beograd ili Loznicu...
Nije poznato do kad ćemo čekati da nekome od gospode iz vladajućih pozicija dođe iz d****a u glavu da su nam potrebni novi stadioni. Ono u šta sam siguran je da će biti prvi koji će krenuti sa laktanjem kako bi čestitali, prije nekog svog protivnika, nekom od naših sportista.
Znam, nije baš lako skupiti poene kod običnog građanina...
