As Milana Zlatan Ibrahimović (40), jedan od najboljih fudbalera u posljednjih 20-ak godina, u intervju za talijanski "Corriere della Sera" odgovorio je na niz zanimljivih pitanja.

Ja sam Šveđanin

Na kojem jeziku razmišljate?

- Zavisi. Na terenu to nikad nije švedski, to je prefin jezik, a tamo treba biti prgav. Tako da razmišljam na slavenskom. Nekad na engleskom ili italijanskom.

Osjećate li se kao Šveđanin?

- Ja sam Šveđanin, ali sam i mješanac: Moja majka je Hrvatica i katolkinja, moj otac je Bosanac i musliman. Većinu svoje karijere sam živio u Italiji...

Vjeruje li u Boga?

- Ne. Vjerujem samo u sebe.

Vjeruje li u zagrobni život?

- Ne. Ovo je život. Kad si mrtav, mrtav si. Čak ni ne znam želim li sprovod ili grobnicu, da ne pate oni koji su me voljeli.

Što je najranije čega se sjeća?

- Jugoslavija. Vodili su me kao dijete, autom, vlakom... Još je postojao komunizam. Drugi svijet.

Po čemu pamtite rat u Jugoslaviji?

- Moj otac jako je patio zbog rata u Jugoslaviji. Svakog dana dobivao je vijesti o tome kako je netko poznat poginuo. Pomagao je izbjeglicama. Mene je uvijek pokušavao zaštiti od svega toga. Kad mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na pogreb. Ali kad je umro moj brat Šapko od leukemije, išao sam. Brat me očekivao, izdahnuo je preda mnom. Pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Sutradan je otišao na groblje i plakao od jutra do večeri. Sam.

U getu su djevojke imale kratku kosu

Pjevali ste  sa Sinišom Mihajlovićem, iako ga je jednom na terenu udario glavom. 

- Pjevao sam iako me provocirao na terenu kao igrač. Cijelu utakmicu mi je govorio grozne stvari na srpsko-hrvatskom i to me pogađalo. Danas me zove 'bato', sine. Kad se razbolio od iste bolesti kao i moj brat Šapko, umalo sam prešao u Bolognu. Zbog njega. Mihajlović je na terenu bio prgav, kao i Ballack, još jedan provokator. Ali to je činio da donese prednost momčadi. Nije bio pokvaren kao Materazzi. 

Kad ste prvi put vodili ljubav? 

- Sa sedamnaest godina. Jer sam sa sedamnaest godina prvi put napustio geto Malmöa i otišao u centar grada. Tek tada sam otkrio Šveđanke kako ih vi zamišljate: plavuše i slobodne. U getu su djevojke imale kratku kosu.