Legendarni napadač zagrebačkog Dinama, ali i splitskog Hajduka Stjepan Deverić (60), koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od najboljih nogometaša u bivšoj državi, na 10. međunarodnom sportskom simpoziju „Simposar Sarajevo” dobio je nagradu za životno djelo.

Veliko priznanje

Koliko je to bio velik igrač najbolje svjedoči činjenica da ga navijači i Dinama i Hajduka smatraju svojom legendom. Deverić je počeo svoju karijeru 1979. godine u Dinamu, gdje je ostao do 1984. godine. Za maksimirski klub odigrao 345 utakmica i postigao 158 pogodaka. Lopta ga je potom odvela u Hajduk, gdje je ostao do 1987. godine. U tom razdoblju je odigrao 114 utakmica i postigao 42 pogotka. Bio je član jugoslavenske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Španiji 1982. godine, ali nije igrao.

Također, bio je član selekcije koja je osvojila bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 1984. godine, gdje je postigao pet pogodaka i bio najbolji strijelac turnira, zajedno s Borislavom Cvetkovićem i Francuzom Danielom Ksuerebom (Xuereb). Za „A“ reprezentaciju Jugoslavije odigrao je šest utakmica.

- Lijepo je ponovo biti u Sarajevu - rekao je Deverić u razgovoru za „Dnevni avaz“ i dodao:

Ova nagrada je za mene ugodno iznenađenje. To je za mene i veliko priznanje i čast.

Posljednji put u našem glavnom gradu bio je prije desetak godina.

- Tada sam trenirao Zrinjski. No, ovom prilikom moram konstatirati da sam ugodno iznenađen koliko se Sarajevo u međuvremenu izgradilo. Sarajevo je uvijek bilo lijepo, ali se u posljednje vrijeme baš proljepšalo i izrasta u velegrad. Drago mi je zbog toga – istakao je Deverić.

Kako smo saznali u razgovoru s legendarnim Štefom, redovno prati bh. fudbal.

- Pratim dosta, kako bivše klubove u kojima sam radio, tako i općenito. Sad je tu i moj prijatelj Tomo Ivković, koji je trener Želje, tako da stalno imam neke poveznice – istakao je Deverić, kojem je drago što je Zrinjski svake godine, kako kaže, u evropskom štihu.

Vrhunske uspomene

- Uglavnom su među prva četiri kluba na tablici, trenutno su drugi, a nadam se da će još pojačati ritam kako bi ponovo stigao do titule – objasnio je.

Na pitanje kakve uspomene nosi iz BiH iz igračkih dana, odgovara:

- Vrhunske, uvijek mi je bilo lijepo igrati ovdje, jer je na bh. stadionima bila predivna atmosfera. To se pogotovo odnosi na Grbavicu. To su uvijek, i na Grbavici, i na Koševu, bile velike utakmice.

Sarajevo je sportski, nogometni grad. A, također, i Željo i Sarajevo su uvijek imali vrhunske igrače, reprezentativce. To su uvijek bile prave, kvalitetne utakmice, što je i za publiku bio doživljaj – zaključio je Deverić.

Čvrste utakmice

Štef je, kao napadač koji je najčešće igrao po desnoj strani, povremeno i lijevoj, uvijek bio na meti defanzivaca, tako da je neizbježno bilo pitanje: Jesu li „tukli“ Mirza Kapetanović, Ferid Radeljaš, Mirsad Baljić, Branislav Berijan.

- Ah, uvijek je bilo čvrsto, bez toga ne ide. Ali, to su bile drugačije, muške utakmice. Danas sudije mnogo lakše vade kartone. A nekada je trebalo preživjeti sve to - rekao je Deverić.