Na sjednici Izvršnog odbora UEFA-e u ponedjeljak dnevni je red predviđao i usvajanje prijedloga o novom formatu Lige prvaka, počevši od 2024. godine. No, u subotu, 48 sati prije te epohalne odluke UEFA-e, došlo je do pucanja odnosa s ECA-om, udrugom evropskih profesionalnih klubova. Preciznije rečeno, došlo je do prekida odnosa sa 11 velikih evropskih klubova koji su potpisali ugovor o osnivanju Superlige!

Akt o osnivanju Superlige

Kao što smo o tome već pisali proteklih mjeseci, a pogotovo otkako je nedavno u Torinu kao gost Andrea Anjeli (Agnelli) boravio predsjednik Reala Florentino Perez, najbogatiji klubovi Europe doista ozbiljno razmišljaju o "otcijepljenju", te formiranju zatvorene lige, po uzoru na NBA.

Iako još nije potpuno jasno kako bi oni to izveli bez vrlo ozbiljnih posljedica na nastupe u Ligi prvaka, a pogotovo u nacionalnim prvenstvima i reprezentativnim akcijama, ta grupacija na čelu s Real Madridom i Juventusom pokrenula je proces. U subotu, dok je Aleksander Čeferin, predsjednik UEFA-e, nastojao iskomunicirati pripremu (i) sjednice Izvršnog odbora s ECA-om, odnosno s predsjednikom te udruge i njegovim velikim prijateljem Anjellijem, odjednom su linije popucale. Doslovno.

Čelnik ECA-e, koji je ujedno i član Izvršnog odbora UEFA-e, a koji je nedavno iznimno hvalio prijedlog o novoj Ligi prvaka nakon 2023. godine, igrao je dvostruku igru, dogovarajući se na drugoj strani s Perezom i elitnim društvom europskih klubova. Kako se uoči ovog summita UEFA-e više nisu mogle skrivati karte Anjeli je prekinuo komunikaciju i prestao se javljati Čeferinu. Ubrzo je šef UEFA-e doznao pravi povod takvom ponašanju.

Juventus, Inter, Milan iz Italije, Real Madrid, Barcelona i Atletiko iz Španije, Čelsi, Liverpul, Mančester junajted, Arsenal i Totenhem su klubovi koji su potpisali akt o osnivanju Superlige. Ona bi se po planovima navedenih klubova trebala pokrenuti već od iduće sezone, ili najkasnije od 2024. (očito ovisno o zakonskim reperkusijama prema UEFA-i i nacionalnim savezima).

Superliga bi bila pozivno i zatvoreno natjecanje u kojem bi trebalo nastupiti 20 klubova. Lideri tog "puča", koji bi, ako uspije, potpuno promijenio piramidu, odnosno institucionalnu organiziranost europskog (i svjetskog) nogometa, nisu još uspjeli uvjeriti druge klubove da im se isplati ući u veliki rat. Jer nema dvojbe kako će, već prema prvim potezima UEFA-e, uslijediti bespoštedna bitka za nogometnu Europu.

DAZN je spremna za prvi ugovor o TV-pravima platiti 3,5 milijardi eura

Klubovi odmetnici smatraju da će moći funkcionirati i kao dio UEFA-ine Lige prvaka (dok su zakonski primorani), i kao dio nacionalnih prvenstava, te da njihova liga neće naškoditi drugima (dakle 97% klubova) da normalno dalje djeluju. Što je nonsens i samo prikriven plan da se, čim prije, potpuno izdvoje i zatvore u svoj svijet natjecanja, podjele financijskog kolača i pravila. Kad bi se to doista dogodilo urušila bi se UEFA, nestala bi Liga prvaka i sve ono što je do sada činilo europski nogometni poredak.

Aleksander Čeferin je silno ljut, kažu ogorčen i zbog izdaje koju su priredili klubovi na čelu sa njegovim (dojučerašnjim?) velikim prijateljem i pobornikom (?) Anjelijem. Već u tijeku nedjelje pravnici UEFA-e su u saradnji s financijskim ekspertima europske kuće nogometa u grubo definirali kolika bi šteta bila kada bi se najveći klubovi jednostranom odlukom odlučili minirati povijest, sadašnjost i budućnost kontinentalnog nogometa. Kako se može doznati, UEFA će već od sjednice IO u ponedjeljak jasno zaprijetiti tužbom za naknadu štete, koja se procjenjuje na 50-60 milijardi eura. Tu štetu bi trebali platiti klubovi odmetnici, među kojima, barem za sada, nema Bajerna, Mančester siti i PSG. Bez njih niti pobornici Superlige ne mogu krenuti u svoju misiju.

A ta misija podrazumijeva bogate sponzorske i marketinške ugovore, te one za prodaju TV-prava Super lige. Prema prvim vijestima platforma DAZN je spremna za prvi ugovor o TV-pravima platiti 3,5 milijardi eura. Jasno je, dakle, da bi tih 20 elitista htjelo da svi prihodi koji se sada u Ligi prvaka, te drugim ligama (Evropska liga i nova Konferencijska) dijele na sve aktere i federacije unutar UEFA-e, usmjere samo u njihovih 20 blagajni.

Već sada je izvjesno da bi to bio potres ne samo za UEFA-u, Saveze i klubove, nego bi došlo do tektonskog poremećaja nacionalnih prvenstva, država i njenih stanovnika. Ekonomska snaga nogometne industrije je važna za BDP, ali i jako utječe i na socijalne odnose u društvu. Ući u rat sa svima djeluje nam kao suluda ideja uistinu bogatih, ali očito bezobzirnih šefova klubova.