Zagreb i nogometna Hrvatska opraštaju se od nekadašnjeg nogometnog asa i trenera Zlatka Cice Kranjčara, a kulminacija odavanja počasti simbolu GNK Dinama i Zagreba bio je dirljiv oproštaj njegovog sina Nike na komemoraciji održanoj u hotelu Westin, na kojoj su još govorili predsjednik kluba iz Maksimira Mirko Barišić, trener “plavih” iz 1982. Miroslav Blažević i “vječiti direktor i sekretar”, koji je Cicu kao dječaka gledao s balkona na Ferenščici, Zorislav Srebrić.
Mnogima su suze su tekle i na “Moj Zagreb, kak imam te rad” na početku spomen-filma kojeg je pripremio HNTV, i na kraju, na “Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad”, klupsku himnu od nezaboravne 1982. godine. No, oproštaj Nike Kranjčara s tatom duboko je ganuo sve pristutne, kao i one koji su gledali prijenos preko internera.
- Eh, Cicek. Gle, znam da nas sad gledaš gore u nekoj nebeskoj Karaki, zajedno s Pavom, Popom, Ismetom i Cveletom. I da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu, jer znaš koliko to ne volim. Ali smijem se i ja, znaš, jer baš si odlučio otići gore na dan otvaranja terasa kafića, da si svi nekaj veče tebi na spomen, kaj ne? Bogu hvala, ako se ne sjetim svega, imali smo si kaj za reć - rekao je Niko, koji je ispod sakoa nosio majicu “Zauvijek ponosan kaj sam Purger”.
Kompletan govor pogledajte ovdje.
