U pet su se navrata dosad sučelile selekcije Hrvatske i Švedske, "Vareni" su slavila četiri puta, dok su Švedi jednom bili bolji, razlika pogodaka je 7:5 za Hrvatsku. Prvo sučeljavanje zbilo se krajem marta 2003. u Štokholmu, bio je to prijateljski susret, na hrvatskoj je klupi bio selektor Otto Barić i upisana je 2:1 pobjeda. Strijelci su bili Olić (6) i Živković (58), dok je pogodak za domaćina postigao Zlatan Ibrahimović (33).

- I baš se oko Ibrahimovića sve vrtjelo tih dana u švedskoj metropoli... - pišu Sportske novosti.

Aktualna je, naime, bila tema Zlatanova igranja za Hrvatsku! Podsjetimo, mama mu je Hrvatica i ondašnji čelnici HNS-a, predsjednik Vlatko Marković i glavni tajnik Zorislav Srebrić, najavili su da će u Štokholmu krenuti u “akciju Zlatan”, ne bi li privoljeli tada 22-godišnjeg nadarenog napadača Ajaka da odjene dres s crveno-bijelim kvadratićima.

A sedam dana ranije, na uzvratnoj četvrtfinalnoj utakmici Lige prvaka Milan - Ajaks u Milanu, pogotkom Tomasona (Tomassona) u prvoj minuti sudijske nadoknade Milan je pobijedio 3:2 i otišao u polufinale (kasnije je i osvojio naslov evropskog prvaka).

Zlatan je do tada već odigrao nekoliko utakmica za Švedsku, ali budući da je imao i putovnice Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, još uvijek je, prema tadašnjem propisu FIFA-e (zbog rata na ovim prostorima), mogao izabrati zemlju za koju će igrati. I nakon utakmice, u mixed zoni San Sira, Zlatana je upitan da li ga je kontaktirao neko iz HNS-a u vezi igranja za Hrvatsku?

- Ne, nitko me nije zvao. Čuo sam da se HNS zanima za mene, ali čini mi se da je sad kasno za to. Rođen sam u Švedskoj, igram za Švedsku koja mi je sve dala u nogometnom smislu, a i udomila je moje roditelje... -odgovorio je tada Zlatan.

Za sedam dana u Štockholmu se igrla prijateljska utakmica Švedska - Hrvatska. Na pitanje hoćete li se odazvati ako vas čelnici HNS-a pozovu na razgovor, Zlatan je odgovorio:

- Naravno! Zašto ne bih razgovarao s ljudima. Ali, kažem vam, igrat ću za Švedsku. A u Štokholmu ću Hrvatskoj zabiti gol - rekao je tada Zlatan.

I zabio ga je. A Marković i Srebrić doista su sjeli za stol sa Zlatanom u Štokholmu i kratko razgovarali. Srebrić nam je poslije tog sastanka ispričao o susretu.

- Nažalost, bio je to samo kurtoazni razgovor. Upoznali smo se, kratko smo dodirnuli temu, ali Zlatan nam je odmah dao do znanja kako je čvrsto odlučio da će igrati za Švedsku. Popili smo piće, zahvalio je na posjetu i na pozivu u našu reprezentaciju. Iskazao je simpatiju prema Hrvatskoj, čak i malo žaljenje što se prije nismo sastali, ali je i ponovio da je već odlučio. Šteta - govorio je tada Srebrić.

A na utakmici je nekoliko hiljada hrvatskih navijača (na stadionu je bilo oko 20.000 ljudi) skandiralo dvojici Šveđana hrvatskih korijena. Najprije je ovacije zaradio srednji branič Tedi Lucic (Teddy) i uredno je pozdravio naše navijače i mahnuo im. Potom su navijači skandirali i Zlatanu Ibrahimoviću, nakon skandiranja imena pokličima “javi se” tražili su da im mahne i pozdravi ih. Ali, Zlatan je sve to ignorirao, pa je s tribina odjeknulo i - “Zlatane, pederu!”. I tako je okončana u ono vrijeme vruća priča oko igranja Ibrahimovića za Hrvatsku...