Prije samo jednog desetljeća Lajpcig (Leipzig) je debitirao u petom rangu njemačkih fubalskih prvenstava – jučer, pobjedom nad Atletiko Madridom (Atletico), dvostrukim evropskim viceprvakom u zadnjih deset godina, Lajpcig se plasirao u polufinale Lige Prvaka.

Ali, Lejcig je učinio i mnogo više od toga da Red Bul (Red Bull) u njega naprosto umumpa novac na projekt koji za cilj ima da se istočnonjemački klub etablira među elitom kontinenta. Kada su sinoć izbacili Atletiko iz društva najboljih, to su učinili s timom u kojem nijedan igrač nije bio plaćen više od 20 miliona eura. Da stvari budu gore, donedavno ponajbolji igrač i najveća zvijeza ovog tima Timo Verner (Werner) ispred klupskog uspjeha izabrao je novac, te je u julu mjesecu, u jeku zastoja u fudbalskim takmičenjima uslijed pandemije koronavirusa, napustio klub i potpisao za Čelzi (Chelsea).

Pa kako je Red Bul pretvorio klub koji igra regionalni fudbal u ekipu koja igra u samom vrhu evropskog fudbala i Bundeslige (sezonu su završili kao trećeplasirana ekipa)?

Kako je Red Bul uveo revoluciju u fudbal

Malo ljudi u Njemačkoj je bilo oduševljeno kada je suvlasnik Red Bula Ditrih Matešic (Dietrich Mateschitz) izrazio želju da biznis proširi na njemački fudbal. Uslijedili su protesti navijača dok je Red Bul istraživao potencijalna preuzimanja St. Paulija, 1860 Minhena (Münchena) i Fortune Dizeldorf (Dusseldorf), prije nego što se vratio prvobitnom planu za posjedovanje tima sa sjedištem u Lajpcigu.

Historijski kontekst fudbala u Lajpcigu je kompliciran, jer je nekoliko klubova u ovom gradu osnovano i raspušteno od osnivanja Njemačkog fudbalskog saveza.

FC Lokomotive Leipzig ostvarivao je velike uspjehe u DDR-u prije ponovnog ujedinjenja, izgubivši od Ajaksa (Ajax) u finalu Kupa kupova 1987. godine, ali, nakon promjene imena u VfB Lajpcig, njihovo ispadanje iz Bundeslige 1994. godine značilo je i kraj zastupljenosti ovog grada u njemačkom elitnom razredu.

Suočeni s negativnim iskustvom kupovine renominaranog austrijskog Salcburga (Salzburg) 2005. godine, s čim se njegovi navijači do današnjeg dana nisu pomirili, te neuspješnog pokušaja s preuzimanjem manjeg kluba iz Lajpciga 2005., uprava Red Bula odlučila je da krene od početka i izgradi klub od nule. RasenBallsport Leipzig e.V. osnovan je kao novi klub 2009. godine. S centra su prvi put put krenuli u sezoni 2009. – 2010.

Lajpcig – idealan grad za klub

Do trenutka kad je RB Laipcig 2016. godine stigao do Bundeslige, grad Lajpcig je bez tima u prvom razredu bio već 22 godine. To upražnjeno tržište pružilo mu je priliku. Ovo je omogućilo da klub stekne veliki broj navijača, ne samo u Leipzigu, gradu od preko pola miliona stanovnika, nego i u čitavom istočnom dijelu Njemačke koja nije imala prvoligaša još otkad je Energie Cottbus ispao iz elitnog ranga 2009. godine. Čak i u samoj regiji Lajpziga mnogi zaziru od kluba uprkos njegovom uspjehu, dok ga u zapadnom dijelu zemlje s prezirom tretiraju kao skorojevićevski i vještački klub. Iskazivanje animoziteta prema ovom klubu ima raspon od bojkota utakmica od strane suparničkih navijača do hapšenja 28 navijača Borusije Dortmund zbog bacanja kanti i kamenja na navijače Lajpciga 2017. godine. 

Ipak, većina stanovnika Lajpziga stoji čvrsto uz klub i ne obazire se na ove optužbe, zahvalni što nakon dugo godina mogu uživati u vrhunskom fudbalu.

Poslovni model – fudbalski konglomerat i izgradnja tima za budućnost

Za razliku od klubova poput PSG-a koji nakon ulaska velikog kapitala preferiraju dovođenje u klub najboljih svjetskih igrača, Lajpcig je izabrao strategiju pametnog ulaganja u mlade igrače i dugoročnog razvoja kluba.

Bivši trener ovog kluba Ralf Rangnick (koji se povukao krajem 2019.) najprije je osmislio stil igre za RB Lajpzig , a zatim je kako bi ispunio svoju viziju izviđao i potpisivao s igračima - svih isključivo do 23 godine starosti.

Nabi Kejta, koji je iz bratskog Red Bul Salzburga prešao  za 30 miliona eura (i poslije je prodan Liverpulu (Liverpool) za 23 miliona eura) do sada je najskuplja investicija kluba.

Ostale zvijezde dovedene su puno jeftinije. Njemački napadač Timo Verner (Werner), koji se sada pridružio Čelziju (Chelsea), kupljen je iz Štutgarta (Stuttgart) kada je ispadao iz lige 2016. godine. Švedski krilni igrač Emil Forsberg pridružio se iz Malmea kada je bio u drugoj diviziji, a austrijski krilni igrač Marcel Sabitzer stigao je iz Rapid Beča prije nego što je proveo sezonu na posudbi u Red Bul Salcburgu.

Nabi Kejta, koji je iz Red Bull Salcburga stigao u RB Lajpcig, možda je pak najbolji primjer kako Red Bulov portifelj klubova pruža globalnu izviđačku mrežu i odličan okvir u kojem igrači mogu napredovati.

Sično je s City Football Group - koju predvodi Manchester City, a uključuje klubove širom svijeta, poput Girone, New York City FC, Melbourne Cityja i Yokohama Marinosa .

Kretanje između klubova je fluidno – veznjaci Hanes Volf (Hannes Wolf) i Amadou Haidara zamijenili su Salcburg za Lajpcig prošlog ljeta, američki Tajler Adams (Tyler Adams) stigao je iz Red Bul Njujorka (New York) prošlog januara, a sadašnji glavni trener Red Bul Saczburga Jesse Marsch radio je u sva tri.

Obećavajući središnji bek Dayot Upamecano je još jedan igrač duge liste koji su igralu u više od jednog kluba Red Bul-a.

Poslovni interes za Red Bul

Red Bul je zauzeo 71. mjesto na Forbesovoj listi najvrjednijih brendova prošle godine. Vrijednost samog brenda je 15 milijardi eura i prodaje gotovo sedam milijardi limenki energetskog pića u 171 zemlji svake godine.

Pa kakvu korist ima kompanija od posjedovanja fudbalskiih klubova?

Promovisanje brenda je vjerovatno presudno - svaki klub u portfelju Red Bul-a nosi njegov logotip na majici, dresovi su im crveni, bijeli i žuti, te igraju u vlastitim Red Bul arenama. RB Lajpcig reklama je za Red Bul svaki put kada šuta loptu.

Isto se može reći i o njihovom poslovnom pothvatu izgradnje vlastog tima u Formuli 1 ili promociji esktremnih sportova.

Lekcija za BiH

Iako je malo ko to mogao očekivati na početku, plasman Lajpciga u polufinale Lige pravake predstavlja svakako svojevrsnu senzaciju i historijski uspjeh.

Ipak, ako iz uspjeha Red Bul Lajpciga trebamo izvući neku lekciju, to je zasigurno da su uprkos svim emocijama i romantici koja se vezuje u njih, fudbalski klubovi u konačnici ipak kompanije čiji uspjeh  ponajviše zavisi od kvalitetnog poslovnog modela. Model koji preferira Red Bul ove godine je pokazao svoju superiornost. Također, pokazalo se da ulazak krupnog privatnog kapitala i iskustvo poslovanja velikih korporacija, u eri globalizacije može biti vrlo korisno za uspjeh nekog sportskog kolektiva. 

Ovo bi svakako trebala da bude vrijedna lekcija i za BiH, gdje je do današnjeg dana i samim zakonskim rješenjima ulazak privatnog kapitala u sportske klubove uveliko sputan.