Put Edina Višće od Budućnosti iz Banovića preko sarajevskog Željezničara do Istanbula u kojem je osjetio kako je ispasti i vratiti se u Super ligu i u kojem je nedavno podigao pehar za prvaka Turske, inspirativna je priča koja nadilazi nogometne okvire, piše Index.hr..

Višća je svoju karijeru gradio kroz niži rang bosanskohercegovačkog nogometa, a onda je u redovima jednog od najvećih klubova BiH pola godine bio bez službene utakmice, pri čemu je novac tražio od trenera. Kasnije je prešao u turski Bašakšehir, s kojim je ispadao u niži rang, ali i u kojem je vremenom stekao status legende te postao prvak Turske. No, ova priča počela je mnogo ranije.

Igrala se 70. minuta utakmice 5. kola Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine između Ozrena iz Semizovca i Budućnosti iz Banovića kada je na teren ušao 17-godišnji Edin Višća. Tinejdžer je zamijenio dvije godine starijeg Semira Slomića, koji je pred kraj prvog poluvremena pogodio za 1:1, a ispostavilo se da je to ujedno bio i konačan rezultat utakmice odigrane 10. septembra 2007. godine.

Kad je Višća bio rezerva u Semizovcu, Robinjo (Robinho) je bio u Realu i igrao za Brazil ...

Taj bod u Semizovcu značio je da će Budućnost naredno kolo dočekati kao petoplasirana ekipa, dok je Ozren boravio na 13. mjestu tabele koja je brojala 16 klubova. 

Noć prije ove utakmice, na drugom kraju svijeta, na stadionu "Soldier Field u Chicagu", Sjedinjene Američke Države odigrale su prijateljski susret protiv Brazila. Susret je okončan pobjedom Brazilaca 4:2. Brazilski napad predvodio je 23-godišnji Robinjo, tadašnja desetka Reala iz Madrida, a loptama su ga tražili nogometni virtuozi Ronaldinjo (Ronaldinho) i Kaka.

Tog septembra niko ne bi niti pomislio da će ova dva susreta jednog dana imati bilo kakvu vezu. Nitko normalan ne bi povezivao susret iz Semizovca u kojem su igrali amateri i susret iz Čikaga u kojem su igrali nogometni umjetnici, ali nepunih 12 godina kasnije još jednom smo se uvjerili da život piše romane.  Naime, 3. februara 2019. godine Bašakšehir je u turskoj Super ligi uvjerljivo slavio protiv Akhisara rezultatom 3:0, a sve tri asistencije podijelio je Višća. Jedan od golova postigao je Robinjo. No poanta nije u golu Brazilca, niti u asistencijama bosanskohercegovačkog nogometaša, nego u fotografiji na kojoj Robinho čisti Višćinu kopačku odajući počast njegovim majstorijama, kojima svoj klub vodi naprijed. 

Ta fotografija jedna je od onih koje podsjećaju na filmske priče, jedna od onih koje bude motive istrajnosti i napornog rada u potrazi za snovima. 

Svoj nogometni put Višća je počeo u rodnom Olovu, ali je jedna od glavnih prekretnica u njegovoj karijeri bio odlazak u Banoviće kad je imao samo 15 godina. U Banovićima su mu omogućili besplatno stanovanje i upisali ga u srednju školu te je već sa 17 godina igrao seniorski nogomet. Kalio se u Prvoj ligi FBiH, koja i danas nosi reputaciju lige u kojoj suci vode veliku ulogu, u kojoj se namještaju utakmice i u kojoj su katastrofalni uvjeti za treniranje, ali Višća je gledao sebe.  Bio je na probi 2009. godine u Hajduku, odigrao je i jednu utakmicu na otvaranju stadiona u Dugopolju, ali ga splitski klub nije odlučio zadržati. 

Dobrim igrama u dresu Budućnosti izborio je mjesto u juniorskoj reprezentaciji BiH, a tako je privukao pažnju Željezničara, koji je i tada vodio današnji trener ovog kluba Amar Osim. Iako je u reprezentaciji tada igrao desnog beka, a ne krilo što je njegova prirodna pozicija, kvaliteta se vidjela. Višćin odlazak u Željezničar dogodio se krajem avgusta 2009. godine, ali to nije bio kraj nedaćama. Naime, zbog administrativnih problema za Željezničar nije mogao nastupiti tokom cijele prve polusezone, a onda je prije početka drugog dijela sezone želio napustiti klub.

Nije bio zadovoljan uslovima koje ima i financijskom situacijom u klubu te je tražio raskid ugovora, ali tada je Osim riješio stvari tako što mu je dao svoj novac.

Osimove riječi su se ispunile - zaista se računalo na Višću, koji je bio neizostavan član Željezničara. S klubom je osvojio dvije titule prvaka BiH i Kup te izborio mjesto najprije u mladoj, a onda i u seniorskoj reprezentaciji BiH.

Do svih tih uspjeha dolazio je tiho i nenametljivo, ali je svojim radom uvijek pokazivao da zna što želi. O tome je govorio i Osim.

Na ljeto 2011. godine za 400 hiljada eura Višća je prešao u Bašakšehir, koji se tada zvao Istanbul BB. Odmah se ustalio u startnoj postavi, ali se nakon dvije sezone igranja u Super ligi morao pomiriti s ispadanjem u niži rang. No nije odustajao i u 1. ligi Turske u 34 nastupa postigao je 10 golova i podijelio 10 asistencija, čime je pomogao svom klubu da se 2014. godine vrati u Super ligu.

Fascinantan je podatak da je od povratničke sezone (2014/15) u najveći rang turskog nogometa do danas propustio samo dva ligaška susreta. U svim sezonama spadao je među najbolje igrače kluba, o čemu su svjedočile i brojke.