Selektor Hrvatske Zlatko Dalić gostovao je na Laudato TV-u, gdje je govorio o svome životu, Bogu i o neponovljivoj Rusiji koja je obilježila njegovu trenersku karijeru.

- Cijelo moje djetinjstvo vezano je uz crkvu. Zajedno s mojim prijateljima iz djetinjstva se i dalje družim i to je sve utjecalo na mene. Dvije, tri godine hodao sam na ivici, bilo mi je jako teško i tada su mi pomogli kućni odgoj i vjera. Moj cilj je bio ostvariti nešto u životu, ne osramotiti roditelje. To je mala sredina, gdje ljudi sve komentiraju ako neko nije uspio i to me održalo na životu. Moju cijelu karijeru kao profesionalni nogometaš sam igrao na korektnom nivou. Bio sam zahvalan klupski igrač koji je mogao to odraditi, možda sam mogao upasti u reprezentaciju. 

Ali nisam zaslužio. Završio sam karijeru s 34 godine. Naišao sam na jako puno situacija, a kad pogledam, sve je to sjajno i lijepo. Put koji nije bio lagan, puno puta sam bio pred zidom koji sam mislio da ne mogu preskočiti. Vjerovao sam u svoj rad, bio sam pred zidom, ali uspio sam. Uz pomoć Boga i roditelja sam se uspio izvući iz teških situacija - rekao je Zlatko Dalić.

Voditelja je zanimala i formula uspjeha viceprvaka svijeta, a ona je jednostavna. Bez hrane i mobitela! 

- Nastojim sve do posljednjeg dana pripremiti taktiku i sastav kako bi bilo sve spremno. Na dan utakmice napravimo sastanak, pripremu za utakmicu i nemamo više o čemu razgovarati. Prepustim ih svakog svojim mislima, svaka osoba zna što je najbolje za njega. Taj dan ne koristim mobitel, a gotovo skoro ni ne jedem ništa. Sva koncentracija mi je na utakmici, a tada budem miran. Znam da sam sve napravio, da su igrači spremni i da je sve u Božijim rukama.