Slobodan Janjuš Čobo (67), nekadašnji legendarni golman Sarajeva i Željezničara, koji već 21 godinu živi na relaciji Sarajevo – Sjedinjene Američke Države, posjetio je jučer našu redakciju i “Avaz Twist Tower”.
Američki film
- Kad god dođem u Sarajevo, bar jednom skoknem do “Avazovog” tornja - rekao je popularni Čobo i dodao:
- Često dolazim u rodni grad, ali sam ovog puta došao isključivo zbog “Balkanskog fudbalskog kampa”, koji u četvrtak počinje u Vogošći. Naravno, na kampu ću raditi s golmanima. Već sam pet godina prisutan u “US Soccer Educationu”. Oduševljen sam “Balkanskim kampom” i našom djecom, koja dolaze iz svih krajeva SAD. U Americi zaista ima mnogo naših fudbalskih talenata, a “Balkanski kamp” je svima njima omogućio da se pravilno razvijaju te im je i odlična odskočna daska. Na svakom kampu rade profesionalni treneri - priča Čobo.
Ovog puta, to će, pored Slobodana Janjuša, biti Erik Frenč (Erick French), Zijad Švrakić, Džemal Smječanin, Bulend Biščević, Salko Zukić te menadžer kampa Nedim Runda.
- Svaki kamp, na kojem bude po 150 dječaka, kad izbaci jednog velikog talenta, to je veliki uspjeh - konstatira Čobo.
U razgovoru s harizmatičnim Janjušom saznali smo da je ove godine već deseti put došao u Sarajevo.
- Jednostavno, ne mogu da živim bez Sarajeva. To je moje toplo gnijezdo, gdje sam rođen, odrastao, stasao, ali i branio boje oba naša najveća kluba Željezničara i Sarajeva. Dva puta sam se vraćao i u Sarajevo i u Želju, a kako svaki američki film počinje i završava istom scenom, karijeru sam završio na Grbavici - objašnjava Janjuš te naglašava:
- U jednom intervju su me pokušali isprovocirati i reći: “Zašto toliko voliš Sarajevo kad je ono danas Teheran?” Ja sam, međutim, odgovorio kratko: “Sarajevo je danas najljepši grad na svijetu.”
Uz bordo tim
Naš legendarni golman ističe da jedva čeka prvu utakmicu prvog pretkola Lige prvaka Sarajevo – Seltik.
- Punim srcem ću da navijam za Sarajevo, jer je klub s Koševa, kao i Željo, dio mene, također. Bordo tim ću bodriti s Amerikancem Frenčom, koji je odličan trener, a obožava fudbal. Uz nas će biti i Meho i Nedim Runda, veliki navijači Sarajeva – naglašava Čobo.
Neizbježna tema je bio i naš državni tim.
- Danas u svijetu fudbala nema loših reprezentacija... I prije junskog poraza od Finaca u Tampereu upozoravao sam da izabranici Roberta Prosinečkog moraju dati sve od sebe, jer ni Finci više nisu frajeri. Sada smo u malo težoj poziciji na tabeli, ali sam uvjeren da do kraja kvalifikacija, kao što je to prije nekoliko dana u “Dnevnom avazu” izjavio Prosinečki, možemo pobijediti sve selekcije i doći do cilja, odnosno do Eura 2020.
Možda nam neće trebati samo pobjeda u posljednjem kolu protiv Italije, jer Italijane treba izdvojiti kao prve favorite grupe – rekao je Janjuš.
S Koševa vjetar duva...
- Rođen sam u srcu sarajevske Čaršije, a od devete godine živim na Grbavici... Upravo je to u meni i spojilo naša dva najveća kluba. Zna se za koga navija Čaršija, a za koga Grbavica - podsjeća Janjuš te dodaje:
- I sada se često sjetim pjesme koju si mi pjevali navijači Sarajeva: “S Koševa vjetar duva, našu mrežu Čobo čuva.” I sada sam se naježio... Ta mi je pjesma davala takvu energiju da sam, onda, na golu bio kao tigar.
Željo je broj jedan
- Normalno, Željo je kod mene broj jedan, a Sarajevo broj dva. No, navijači oba sarajevska kluba ostali su mi u nezaboravnom sjećanju, ali i srcu.