Fudbaleri Željezničara pripremaju se za sezonu u kojoj je za očekivati da će imati bolje rezultate nego u prethodnoj.
Uporedo s treninzima, trener Amar Osim mora razmišljati o adekvatnim pojačanjima i bez sumnje je da će odabrati do početka prvenstva fudbalere koji će se uklopiti u njegov sistem. Ako je išta izvjesno - to je.
Vijest da je ekipu Željezničara pojačao Mehmed Alispahić u navijačkim krugovima dočekana je blagonaklono. Popularni Meša trebao je još 2007. zaigrati za "Plave". Radi se o igraču koji je u našoj ligi kapitalac, majstor, koji će, bude li zdrav, u tandemu sa prijateljem iz djetinjstva Erminom Zecom biti udarna igla.
Kako međutim, uz sve dužno poštovanje, budući da se radi o igračima koji su još 2012. osvojili duplu krunu sa Željom, tretirati dovođenje Samira Bekrića i Muamera Svrake koji treniraju s "Plavima".
Bez i najmanje intencije da ih se obezvrijedi (na kraju krajeva ovaj autor smatra da je Svraka bio jedan od neopravdano najpotcjenjenijih igrača naše lige i čovjek koji je morao duže vrijeme biti reprezentativac) šta nam govori njihov povratak?
Da je napravljena strašna rupa, da Željo nije puno odmakao od 2012., eventualno 2013.? Pa je moguće i da Svraka i Bekrić, takvi kakvi su, za našu ligu magični - ponovo budu dio tima.
Bez sumnje da obojica imaju šta dati, kao što je imao istinski majstor Alen Mešanović 2009. no ponajviše nam njihov angažman sugerira da nam je liga generalno na niskim granama: Moguće je znači da neki dobri igrači odu i da se vrate nakon šest-sedam godina i da opet s njima budeš konkurentan.
Odavno je već ovdje dominantna misao kako za iole ozbiljniji rezultat samo treba minimum kontinuiteta, da ekipa bude na okupu dvije godine, pa i ne mora vrvjeti od kvaliteta.
Tim koji je 2012. sa Željom osvojio duplu krunu, sada bi bio još dominantniji, kao što bi Željin tim iz 2003. bio neprikosnoven 2009. O tome se ovdje radi.
