Zlatan Nalić, šef struke Slobode, bez sumnje i sada ”razbija mozak” time na šta će na proljeće ličiti ”Crveno–crni”. Hoće li se pojačati, kako će igrati, hoće li se nešto promijeniti u njihovoj taktici. Stotinu je dilema i pitanja kojima se Nalić bavi.
Ipak, iskoristili smo ovo vrijeme priprema da trenera Slobode upoznamo i iz jednog drugog ugla. Čime se bavi u slobodno vrijeme, ima li hobi, voli li neki drugi sport.
Bez hobija
- Fudbal je moj sport i on mi i daje i uzima svu moju energiju. Košarku sam često i sam igrao, vjerovatno zbog dostupnosti i mogućnosti igranja u kvartovima gdje sam odrastao. Atletika mi je bliska jer često i sam idem na trčanje, bodibilding je također jedan sport koji rekreativno upražnjavam. Rukomet mi je dosta poznat, jer mi je supruga Marija bila reprezentativka bivše Jugoslavije u tom sportu – kaže Nalić.
Slobodnog vremena u današnjim turbodruštvima je sve manje, no interesiralo nas je ima li Nalić neki hobi.
- Nemam hobi. Kaže supruga da se sa mnom ne može ništa organizirati. Dvadeset četiri sata sam u fudbalu. Ipak, izdvojio bih šoping, jer volim da kupujem i sebi i drugima. Štaviše, možda više drugima nego sebi – ističe naš sagovornik.
Nemali je broj muškaraca koji vole kuhati, no Nalić nije jedan od njih.
Vrhunski majstor
- Moram priznati, a sramota me je, to da sam totalno beskoristan u kuhinji. A vjerujte mi, radim i pomažem sve drugo u domaćinstvu. Baš sve! Možda je to i normalno da sam kuhinju prepustio supruzi koja je vrhunski majstor kuhinje, organizacije zajedničkog okupljanja oko stola i dekoracije.
Nema posebne hrane ni nacionalne kuhinje koja bi mi se izdvojila kao favorit. Jednostavan sam za hranu, ali sam kompliciran za mjesto gdje jedem i dekoraciju. Volim jesti vani, ali Marijina hrana je najbolja. Supruga baš ima smisla za to - objašnjava nam šef struke Slobode.
Jedini uzor otac Mesud
Nalić je svojom pojavom na premijerligaškoj sceni donio osvježenje u bh. fudbal.
Njegove metode su moderne, inovativne, što su fudbaleri Slobode objeručke prihvatili. Logičnim se postavlja pitanje ima li trenerskog uzora u fudbalskom svijetu. Nekoga na koga se ugleda.
- Imam! Jedini uzor koji mi je ujedno podario i genetiku je moj otac Mesud Nalić. Sav njegov materijal iz ormara koji sam pronašao prepravio sam i svojom kreativnošću prilagodio ovom vremenu i preko edukativnih momenata plasirao u moderni svijet fudbala.
Kada biste znali za koliko trenažnih i metoda igre moj otac i dan-danas na neki način stoji kao inovator, ne biste vjerovali – s ponosom naglašava Nalić.
Sviram gitaru
Nalić voli i muziku.
- Naslijedio sam od roditelja i dar za muziku, tako da dosta dobro pjevam, amaterski gledano, a sviram i gitaru.
I otac i majka su bili muzikalni. Moj brat je također veoma muzikalan, a ja se, kao što vam je poznato već, mnogo družim s ljudima iz muzičke branše. Pjevač narodne muzike Osman Hadžić je, recimo, familijarni prijatelj broj jedan već mnogo godina - ističe Nalić.
