Kako “Dnevni avaz” saznaje, u pripremi je dokumentarac o životu Ivana Gudelja. Čovjek koji je proglašen za najboljeg fudbalskog juniora Evrope, bio u najboljem timu Svjetskog prvenstva 1982. godine i čekao potpis s velikim Realom iz Madrida, morao je već kao 26-godišnjak napustiti fudbal.
Tog septembra 1986., vidno iscrpljena zvijezda Hajduka napustila je travnjak splitskog Poljuda u duelu protiv Crvene zvezde, a prva dijagnoza bila je ruptura mišića. Ipak, pokazalo se mnogo gore. Gudelj je imao hepatitis B.
Najmlađi kapiten
– Imate cijeli svijet ispred sebe, sve na dlanu, a onda sve u trenutku propadne. Bolest ne dozvoli da sanjaš san, ukrade sve. Ti su trenuci života veoma teško objašnjivi. Teško je naći se u takvoj situaciji. Počinje borba sa samim sobom i traženje nekog novog pravog puta. Čovjek mora biti pozitivan, imati vjeru i prijatelje kako ne bi pao u depresiju. Mislim da sam uspio i da mogu poslati poruku bolesnima da se u životu mogu izboriti - kaže Gudelj za “Dnevni avaz”.
Kao igrač, plijenio je pažnju na terenu i izvan njega. Imao je čast da bude i ostane najmlađi kapiten reprezentacije Jugoslavije, a zenit karijere doživio je na Svjetskom prvenstvu u Španiji, kad se našao u idealnom timu, rame uz rame s velikim svjetskim zvijezdama. Danas je u fudbalu. Radi sa mladima, selektor je hrvatske reprezentacije U-19 i instruktor Hrvatskog nogometnog saveza za Dalmaciju.
– Ovi prostori su još odranije imali mnogo uspjeha u mlađim uzrastima. Ni danas se nije promijenilo mnogo toga. Imamo mnogo talenata, s tim što oni najbolji brzo odlaze vani. Danas tako funkcionira fudbal, postoje oni bogati koji su u stalnom lovu na telente - naglašava nekada najbolji junior Evrope.
Kako kaže, u Bosni i Hercegovini ima mnogo prijatelja, a i kao igrač se radovao utakmicama na ovim prostorima.
Realni navijači
– Igrali smo protiv Sarajeva, Željezničara, Veleža, Slobode i Borca, klubova s velikom tradicijom. Imali su dosta fenomenalnih igrača, a s nekima sam uživao igrati u reprezentaciji.
Uvijek mi je bilo zadovoljstvo igrati na tim prostorima, jer je svaka utakmica bila derbi, a Bosna je uvijek pokazivala nešto posebno. Navijači su uvijek bili realni i znali cijeniti kvalitet - govori Gudelj, koji je u dresu Jugoslavije odigrao 33 meča.
Prati fudbal u regiji i raduje se svakom uspjehu klubova s ovih prostora. Kako kaže, moguće je da se jednog dana sastanu u nekoj regionalnoj ligi.
– Sa sportskog aspekta, regionalna liga bila bi dobra. Bilo bi to kvalitetno takmičenje. Samo Hrvatska ima pet ili šest stabilnih klubova koji bi imali šta reći. S druge strane, mislim da još nije vrijeme i da, jednostavno, neke stvari nisu sazrele za jedno takvo takmičenje – smatra selektor hrvatske U-19 reprezentacije.
Videoton na Grbavici
Kako kaže, kad govori o fudbalu u Bosni i Hercegovini, sjeti se Željine utakmice na Grbavici protiv Videotona.
– Ta se utakmica teško može zaboraviti.
Velika nesreća, ali je ta emocija na terenu i na tribinama nešto što se ne viđa često - govori Gudelj.
Šest mjesci u samostanu
– Nije bilo lako slušati kako imaš AIDS, a malo ranije si se rukovao s Dijegom Maradonom i Mišelom Platinijem. Franc Bekenbauer zvao me je da igram za selekciju svijeta, a onda postanem nemoćan za bilo šta. Tri godine se nisam mirio da neću moći igrati - prisjeća se Gudelj, koji je, po otkriću bolesti, proveo šest mjeseci u jednom njemačkom samostanu.
Kriza na Poljudu
- Hajduk ima krizu rezultata i rukovođenja. Stalno se nešto mijenja, od uprave, preko trenera do igrača. Hajduk bi se morao stalno boriti za prvo mjesto, ali to već dugo nije tako na Poljudu - kaže Gudelj.
2005. godine u 45. godini života, preminula je Ivanova supruga Mirjana, žena koja je bila uz njega u najtežim danima.
