Ne treba biti posebno studiozan analitičar pa zaključiti da u nogometu, kao i u mnogim drugim segmentima života, ostajemo zarobljeni u vremenu i prostoru, svjetlosnim godinama daleko od aktuelnih dešavanja na tržištu.

Najsvježiji primjer je prekjučerašnje, skoro plebiscitarno, insistiranje klubova Premijer lige da se, uprkos prošlosezonskoj odluci Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH da se broj stranaca smanji sa šest na četiri, ta odluka još jednom prolongira.

Začarani krug 

Postavlja se opravdano pitanje kakav je interes klubova da im više od polovine tima čine, čast izuzecima, stranci, mahom iz regiona, vrlo prosječnog kvaliteta ili čak ispod toga. Apsurdna je situacija da velika većina klubova hronično ima problema s finansijama, jedva ispunjava kriterije za licence, odgađa isplate raznih dugovanja, a da u svakom prijelaznom roku dovodi inozemne nogometaše sumnjivih sposobnosti.

Predstavnici većine klubova, jer je od 12 premijerligaša 11 bilo “za”, pravdaju stav da treba ostati pravilo o šest stranaca, jer bi smanjenje tog broja utjecalo na kvalitet lige.

Govoriti o nekom kvalitetu nogometa na, uglavnom, ruiniranim stadionima s očajnim terenima, uz prisustvo nekoliko stotina gledalaca, vrijeđanje je inteligencije. Posljednja dva nazovi derbija između Željezničara i Sarajeva pokazala su šta navijači misle o tome, o čemu svjedoče i tribine, koje su zjapile prazne.

A baš se ova dva kluba svakom prilikom diče uspjesima mlađih kategorija, ozbiljnim radom na tom polju i ulaganjem u one koji bi trebali biti njihova budućnost.

Model opstanka

No, ta budućnost nikako da dobije pravu šansu da pokaže šta može i zna, iz godine u godinu, sve se vrti u začaranom krugu.

Izgleda da je svakome, osim onima koji vode naše klubove, jasno da je jedini model opstanka i razvoja bh. nogometa ulaganje u omladinske pogone, i stručno i infrastrukturno, davanje šanse talentiranim igračima i njihovo transferiranje za adekvatna obeštećenja u inozemne klubove i investiranje tog novca ponovo u iste svrhe.

Tek tada, za desetak godina najranije, klubovi će se moći nadati poslovanju na zdravim osnovama i eventualnim zapaženijim rezultatima na međunarodnoj sceni.

Željezničar: Imamo četiri stranca 

Iz Fudbalskog kluba Željezničar kazali su nam da trenutno u kadru imaju četiri strana igrača.

- Vizija našeg kluba je treniranje mladih igrača iz omladinske škole Fudbalskog kluba Željezničar, što se moglo vidjeti ove sezone. Trenutno u kadru imamo četiri stranca i za nas ne bi problem bio ograničavanje broja igrača iz inozemstva.

 S druge strane, većina ostalih premijerligaških klubova je za pravilo o većem broju stranaca iz nekih svojih razloga – rekli su nam iz FK Željezničara.

Sarajevo: Prednosti i mane

- Neki misle da ovo pravilo o strancima ide nauštrb mladih igrača, ali ja smatram da je bolje da oni pored sebe imaju i iskusnije i kvalitetnije igrače. Sve ima svoje prednosti i mane. Vidjet ćemo kako će to funkcionirati ove sezone pa onda možda od naredne smanjiti taj broj na četiri – rekao je Husref Musemić, trener FK Sarajeva.

Kazao je da ovo nije najveći problem bh. nogometa.

- Pričamo o strancima, a ne o infrastrukturi, terenima na kojima igramo. To je problem – istaknuo je on.

Mujkanović: Proizvodimo vlastiti igrački kadar

Senad Mujkanović, predsjednik FK Sloboda, kazao je da je on protiv pravila o šest stranaca.

- Mi imamo jak omladinski pogon, proizvodimo vlastiti igrački kadar i stvaramo reprezentativce BiH u svim kategorijama. To je put kojim želimo ići – kazao je Mujkanović.

Prema dosadašnjim prijedlozima, naši klubovi imali su pravo koristiti šest stranih igrača na svakoj utakmici, a novi prijedlog Izvršnog odbora je da se taj broj smanji na četiri igrača

Jedanaest od 12 premijerligaških klubova smatra da treba ostati šest stranaca, jer bi smanjenje tog broja utjecalo na kvalitet lige.