Neki drugi se u njegovim godinama potpuno opuste, ali Slobodan Janjuš nije od onih koji mogu provesti jedan dan svog života ne radeći ništa. Mada mu je 65 godina, nekadašnji golman Sarajeva i Željezničara živi životom tinejdžera, uživa, putuje, ali i vodi računa o sebi.
Janjuš nije pobjegao od sporta. Nedavno je dao doprinos “Balkan Soccer Campu” u Las Vegasu, radeći s talentiranim golmanima našeg porijekla koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama.
- “Balkan Soccer Camp” nešto je najbolje što se moglo desiti našim talentiranim fudbalerima u Americi. Zasluga za to ide na adresu “US Soccer Educationa” iz Denvera, koju predvode naš Murat Alibašić, bivši fudbaler i odlični stručnjak, te njegov kolega Erik Frenč (Erick French), koji su spoznali da našim momcima u Americi treba odskočna daska za napredak.
Golmani na kampu su bili izvanredni, a od njih zavisi kako će se razvijati. Na probnim utakmicama vidio sam da se među osamdesetak učesnika nalazi pet-šest izvanrednih momaka koji imaju potencijal za veliku scenu. Sve njih provjerit ćemo u martu u Minhenu, na turniru s jakim njemačkim ekipama. Mislim da svi imaju predispozicije da postanu vrhunski profesionalci – kaže Janjuš.
Čobo je na društvenim mrežama često komentirao izbor selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine. Od početka je prednost davao Robertu Prosinečkom.
- Prema mome mišljenju, izbor između Amara Osima i Roberta Prosinečkog bila je teška odluka i za ljude iz Saveza, a i za nas, “iz publike”. Prednost sam dao Prosinečkom, jer je kao igrač bio evropska klasa, igrao je u vrhunskim timovima, a kao trener, ima veće iskustvo od Amara, jer je već vodio reprezentaciju. Neka ga sreća prati, jer mu ona u našem okruženju uvijek treba – kaže Janjuš.
Što se tiče golmana, panter predratnih jugoslavenskih travnjaka smatra da je vrijeme za promjene.
- Za mene je Ibrahim Šehić broj jedan, jer je u mnogim golmanskim segmentima mnogo kvalitetniji od Asmira Begovića. Ne bih želio biti krivo shvaćen, ja ne umanjujem Begovićeve kvalitete u engleskoj ligi, ali Šehić je golman koji donosi bodove, što se moglo vidjeti u Ligi prvaka. Moje mišljenje o Šehićevim kvalitetima dijeli i jedan od najboljih trenera današnjice Dijego Simeone (Diego). Znači, moj savjet, ne Kenanu nego selektoru Prosinečkom, je da je došlo vrijeme da se reprezentativna jedinica povjeri Šehiću, koji brani u životnoj formi – govori Čobo.
Janjuš često dolazi u Sarajevo, jer smatra da je njegova veza s njim neraskidiva.
- Uvijek sam govorio, majka mi je Bosna i Hercegovina, a kolijevka Sarajevo. Treba voljeti zemlju koja vas je digla, a kolijevku ljubiti, jer da nije Sarajeva, ne bi bilo ni mene. Sarajevo je vječno u mom životu, isto kao FK Željezničar i FK Sarajevo – poručuje Janjuš.
Izbjegavam bijelo
Iako mu je 65 godina, Čobo izgleda odlično. Kako?
- Još vodim računa o zdravlju i izgledu. Mnogi koji me vide se začude, ali redovno treniram i izbjegavam hranu koja usporava metabolizam. Jednostavno, gledam da jedem što manje bijelo - brašno, so, šećer, mlijeko, i to je recept uz koji održavam izuzetnu formu – kaže Janjuš.
Dušom i tijelom sam tamo gdje sam rođen
Janjuš u Americi ima kafić u kojem se okupljaju naši ljudi.
- Bio sam nemirnog duha i vjerovatno je to sve utjecalo na to da završim preko okeana. To se zove životna sudbina, čovjek nikad ne može da kaže gdje će živjeti na ovom svijetu. Bitno je da je zadovoljan tamo gdje se nalazi i da se osjeća korisnim za porodicu i zajednicu. Pored toga, ja sam jedan do onih koji mogu napustiti Grbavicu, ali su uvijek dušom i tijelom tamo gdje sam rođen. U mom kafiću na Floridi okupljaju se naši ljudi i to nam svima dođe kao jedna lijepa terapija u liječenju nostalgije – kaže Janjuš.
