Na završetku regularne sezone NBA lige, trka za MVP nagradu dobila je neočekivani obrt. Šej Gildžes-Aleksander, vođa Oklahoma siti Tandera, prestigao je dosadašnjeg favorita Nikolu Jokića zahvaljujući izvanrednim igrama i odličnim rezultatima svog tima.

U članku na zvaničnoj stranici NBA lige naglašava se da Šej ne samo da prednjači po statistici, već i da predstavlja uspjeh tima koji je osvojio prvo mjesto na Zapadu, što se smatra presudnom prednošću u odnosu na Jokića.

Ključne pobjede

- Tokom cijele trke za MVP priznanje vidjeli smo vrhunske partije gotovo svih kandidata, a posebno epske duele vodećeg dvojca. I to je ono što želimo od trke za najcjenjeniju individualnu nagradu u NBA ligi. Ova nagrada izvlači najbolje iz najboljih. Tako i treba - piše izvjesni Šon Pauel, a prenosi "SportKlub".

- Njegov tim je pobjeđivao. Mnogo. Tanderi su dominirali tokom cijele sezone, ostvarili najviše pobjeda u ligi i osigurali prvo mjesto na Zapadu još prije aprila – i to s dvocifrenom razlikom. Ključ Šejeve MVP kandidature – pobjede. Jednostavno rečeno, OKC je bio na vrhu zahvaljujući njemu. MVP u najdubljem značenju je igrač koji tim nosi na svojim leđima – i Šej je to radio iz večeri u veče.

Završava sezonu kao najbolji strijelac NBA – postiže poene sa svih pozicija na terenu, i to uz zavidnu efikasnost (51,9% šut iz igre – rijetkost za beka). Nije forsirao, znao je gdje su mu ‘slatke tačke’, vodio je ligu u utakmicama sa 50, 40, 30 i 20 poena. Defanzivno? Kandidat za najbolju odbrambenu petorku. Malo je strijelaca koji mogu da se pohvale i ozbiljnom defanzivom – Šejev dvostrani učinak podsjeća na najboljeg Džordana. U vrhu je i po ukradenim loptama, a igra odbranu tiho, ali smrtonosno efikasno. Niko mu neće zamjeriti ako postane MVP. Bio je kandidat i prošle godine, sada je napravio korak više. Njegov uticaj vidi se svuda – na parketu i na tabeli.

Jokićeva statistika

S druge strane, srpski centar iz Denvera bilježi gotovo nestvarne statistike, nadmašujući većinu rivala u ključnim kategorijama, ali se čini da sveža energija i pojam „nove krvi“ daju prednost njegovom mlađem konkurentu.

Historija će prema ovom drugoplasiranom biti izuzetno blaga – jer Jokić možda jeste najbolji MVP vicešampion ikada. Statistički gledano, samo Vilt Čembrlen iz sezone 1961/62 (50,4 poena i 25,7 skokova) može da mu parira. Jokić će sezonu završiti među TOP 3 u poenima (3.), skokovima (2.), asistencijama (2.) i ukradenim loptama (2. mjesto). To niko nikada nije uradio.

Prosečno tripl-dabl (33 puta ove sezone), lider lige po tom učinku, i među 25 najboljih u šutu za tri poena. Ko to može? Samo on. Od partije 30-20-20 do tripl-dabla sa 60 poena – Jokić je isporučio sezonu za pamćenje. Možda je ovime i ovjerio mjesto među 10 najvećih svih vremena. A ima tek 30 godina. Teško je zamisliti da će neko nadmašiti ovo što je uradio. A ako i bude – to će vjerovatno opet biti Nikola Jokić.“

Ovaj narativ dodatno pokreće pitanje da li MVP nagrada zaista odražava pravu individualnu veličinu ili je ponekad podložna trendovima, popularnosti i pažljivo kreiranim pričama iz pozadine.