Otišao je Dražen Dalipagić, jedan od najvećih. 

Dalipagić je, nažalost, bolovao od duge i teške bolesti. Rak debelog crijeva je pobijedio. 

Praja, kako su ga zvali, rođen je daleke 1951. u Mostaru, a danas, na dan kad nas je napustio, otišao je kao jedan od najvećih evropskih košarkaša svih vremena.

Sudbina je htjela da ode na dan kada je za svoj Đomo iz Venecije "spržio" mrežicu Virtusa iz Bolonje, upisavši 70 poena. 

Za razliku od današnjeg doba kada djeca praktično od rođenja počinju da se bave sportom, košarka je privolila Dalipagića s 18 godina. S 19 je već krenuo pisati nevjerovatne priče.

Igra sudbine ili štaveć, na revijalnoj utakmici u Zvorniku vidio ga je Ranko Žeravica, tadašnji selektor košarkaške reprezentacije Jugoslavije i trener Partizana.

Partizan je te godine ispao iz Prve lige, a Dalipagić je obećao da će potpisati za njih, pod uslovom da se vrate. U tom dobu, Druga liga se igrala tokom ljeta, pa je Partizanu pošlo za rukom da se vrate i Praja je potpisao.

I onda krenuo ispisivati košarkašku historiju. S Partizanom je bio dvostruki prvak, a zatim je igrao i u Real Madridu i Veneciji.

Dva puta je bio najbolji igrač Evrope, a potom je 1991. uvršten među najboljih 50 igrača FIBA-e.

Međutim, reprezentativna karijera je još impresivnija od klupske.

Za selekciju Jugoslavije je upisao debi 1973. i u narednih 13 godina je bio najbolji igrač. Ubacio je 3,700 poena, više od bilo kojeg drugog igrača.

Da to nije sve dokaz je i kolekcija medalja - njih 13, od kojih je šest zlatnih (Olimpijske igre u Moskvi 1980. su vjerovatno kruna jugoslovenske košarke). Ima tu i svjetskih i evropskih titula, nebrojeno mnogo.

Dalipagić je 2004. godine uvršten u Nejsmitovu "Kuću slavnih" u Springfildu, dok je u FIBA "Kuću slavnih" primljen 2007. godine.