Kada ste od svog nastanka napredniji, jači, bolji od svih svojih rivala, vrlo lako je izgubiti kompas. Posljednjih godina takva je situacija s NBA ligom. „Creme de la creme“ košarke, drugi univerzum za sve u organizacionom smislu. Igrači, za razliku od većine u američkim sportovima, imaju zagarantirane ugovore. Vlasnici, iako se tu i tamo nađe neki rasist, većinom brinu o svemu. Ugađa se navijačima na apsolutno sve moguće načine.

Nedostatak igrača

Jedna stvar nedostaje. Šezdesete godine prošlog vijeka imale su Vilta Čembrlejna (Wilt Chamberlain) i Bila Rasela (Bill Russell), sedamdesete Karima Abdul-Džabara (Jabbar), osamdesete Medžika Džonsona (Magic Johnson) i Lerija Birda (Larry), devedesete Majkla Džordana (Michael Jordan), a od početka ovog milenija su tu uvijek bili Kobi Brajant (Kobe Bryant), Lebron Džejms (James) i Stef Kari (Steph Curry).

U 2025. godini ne postoji nova zvijezda za koju se navijači mogu „uhvatiti“. Nedavno istraživanje je pokazalo da je Džejms i dalje igrač kojeg navijači najviše pretražuju na Googleu, osim u Koloradu (Jokić), Viskonsinu (Adetokumbo) i Masačusetsu (Tejtum).

Glavni problem današnjeg NBA, pitate se. Nedostatak jednog američkog košarkaša za kojeg bi se navijači mogli „uhvatiti“, što se odrazilo i na TV rejtinge, koji su historijski niski.

Priliv evropskih zvijezda doprinio je da su gledani na internacionalnom nivou, ali glavna baza je uvijek bila u SAD. NBA nije imao američkog MVP-a od 2018. godine, što dodatno isključuje fanove.

Prije bi se glavne zvijezde uvijek pojavljivale u svim reklamama, pratio bi se svaki njihov korak. Čak ni oni najratoborniji mediji ne bi pravili probleme (općepoznato je da su se palile fotografije koje bi mogle uništiti Majkla Džordana).

Sada, oni nemaju takvog igrača. Najveća mlada zvijezda je Francuz koji igra u nimalo zanimljivom San Antoniju, te ide spavati u 21.30.

Stotine dolara

Rejtinzima nisu pomogli ni s uvođenjem „League Passa“, ali koji ne možete koristiti za tim iz svog grada. Primjera radi, ako živite u Los Anđelesu, navijate za Lejkerse ili Kliperse, možete platiti stotine dolara za „League Pass“, ali ne možete gledati svoju ekipu. Natjerani ste u teškom finansijskom dobu da plaćate hiljade na godišnjoj bazi za sve moguće kanale, kako biste upratili svoju ekipu. Logičan slijed događaja doveo je do toga da se ljudi isključe i okrenu drugim sportovima.

NBA zasigurno umire, ali mu još niko nije javio da se to dešava. Možda iracionalno samopouzdanje, možda „božiji kompleks“, ali, ako nastave, iz samrtne postelje izaći neće.