Ratko Radovanović jedini je živi jugoslovenski košarkaš koji je s reprezentacijom bio olimpijski, svjetski i evropski šampion, a s Bosnom i klupski prvak Evrope.

On se u intervjuu za Kurir osvrnuo na sve nedaće s kojima se susretao u toku karijere, a progovorio je i kako je napustio Sarajevo početkom agresije.

- Sve što sam zaradio investirao sam u Sarajevu. U to vrijeme Bosna i Hercegovina je jedina dobila dozvolu da otvori privatnu kliniku i ja sam na Ciglanama otvorio prvu zubarsku ordinaciju. Radili smo sve, pred početak rata imali smo čak i hitnu pomoć, koja je rješavala hitne slučajeve. Povezali smo se s Medicinskim fakultetom i dvije stolice su bile namijenjen studentima stomatologije. Za praksu. Supruga je imala butik.

Iz Sarajeva sam izašao kroz tunel za koji se tvrdilo da je zatvoren, i to autom venecijanskih tablica. Kad sam prešao na teritoriju koju su kontrolisali Srbi, zaustavili su me, valjda sa idejom da će nekom Italijanu da uzmu auto. Neko me je, međutim, prepoznao i prošao sam. Otišao sam za Veneciju i prva ideja je bila da se skrasimo tamo. Međutim, opet je Dragan Kićanović imao drugačiji plan. Sjedili smo u kafani „Rubin“ kad mi je rekao: „Ostaješ ovdje, pa ćemo videti šta i kako.“ Milorad Miketa Ðurić mi je pomogao da na Novom Beogradu pronađem stan, u kojem sam bio četiri godine. Supruga je bila, malo je reći šokirana, ali je i njoj to odgovaralo, jer smo u Beogradu imali i imamo mnogo rodbine.