Rođen je u Novom Sadu, ali Pirot i Sarajevo najviše nosi u svom srcu. Svetislav Pešić (71), igračka legenda sarajevske Bosne i trener koji je obilježio historiju košarkaškog sporta u Evropi i svijetu, odnedavno je stanovnik FIBA-ine Kuće slavnih.

To je bio povod razgovora s legendarnim Karijem, koji jedva čeka prolazak pandemije koronavirusa kako bi svratio i do Sarajeva i sreo se sa svojim prijateljima kojih je u BiH na stotine.

Smisao života

- Zahvaljujem se FIBA-i na priznanju. Košarka je postala globalni sport, igra se na cijeloj planeti, i zadovoljan sam što su me prepoznali kao trenera i košarkaša koji je ugradio dio sebe u razvoj tog sporta. Prvi razlog su, naravno, sportski rezultati, ali, vjerujte, za mene je košarka više od posla - ljubav, dio i smisao života – kaže na početku razgovora za „Avaz“ Svetislav Pešić.

Nedavno su se navršile 42 godine otkako je Bosna s Bogdanom Tanjevićem na čelu osvojila titulu prvaka Evrope. Doček u Sarajevu je bio, prisjeća se Pešić, isti kao kada je i Josip Broz Tito dolazio u grad na Miljacki. Od aerodroma do Skupštine grada formirao se špalir navijača, a košarkaši Bosne su ušli iz autobusa na svečanu sjednicu.

- Šta da vam kažem. To je bilo jedno drugo vrijeme. Osvojili smo Kup evropskih šampiona bez ijednog stranca. To je, bukvalno, nevjerovatno ili nezamislivo. Bili su to fantastični dani i iz ove perspektive teško objašnjivi onima koji ih nisu doživjeli – kaže on.

U sjećanju svih ostali su Varajić, Radovanović, Hadžić, Delibašić… Upravo Pešić o legendarnom Kinđetu govori biranim riječima, a s njim će biti stanovnik FIBA-ine Kuće slavnih.

- Mirza je bio kompletan sportista. Za sve što je trenirao prije košarke je imao talenta. Bio je na meti mnogih klubova, ali odluka da odabere Bosnu je baš ličila na njega. On je bio vrhunski igrač, ali, rekao bih, tim plejer, posvećen svim svojim saigračima. Bio sam stariji od njega, ali ne puno. No, on me je izuzetno cijenio i poštovao. Imao je ogromnu želju za napretkom. On je u Boši (Bogdanu Tanjeviću op.a) imao veliku podršku i motivaciju. Boša je imao odlučujuću ulogu u njegovom igračkom razvoju. Mirza nije samo sinonim za Bosnu, nego i za jugoslavensku košarku. Nažalost, prerano smo ga izgubili – prisjeća se legendarni Kari.

Na zalasku sportske karijere, Pešić nije razmišljao o trenerskom pozivu. Planirao je da okonča studije na Ekonomskom fakultetu i da se posveti poslu u struci.

Prvi direktor

- Po završetku igračke karijere bio sam član rukovodstva Bosne, zadužen za marketing. Kasnije su me imenovali i za direktora, bio sam prvi direktor u jugoslovenskoj košarci. U tim trenucima, Tanjević je otišao za selektora reprezentacije Jugoslavije, a trenersku palicu je preuzeo njegov dugogodišnji saradnik Draško Prodanović. Počelo je stvaranje jedne nove Bosne. U sastavu su bili Benaček, Vučević, Bilalović… Nismo dobro otvorili prvenstvo, Draško je otišao, a meni je Ferid Bešlagić, tadašnji predsjednik kluba, rekao da nađem trenera. Nije se tada mogao tako lako naći trener. Prošla su 2-3 dana, a mene Bešlagić zove i pita jesam li našao trenera. Predlagao sam Mladena Ostojića, ali… Bešlagić mi je rekao: „Ako nisi našao trenera, onda si ti novi trener“. Kasnije sam čuo da su Varajić i Milavić bili kod predsjednika i da su oni tražili da ja budem trener. Tako je to počelo. I, evo, od ekonomije je ostalo vrlo malo – kaže kroz osmijeh legendarni Kari.

Kasnije je, rekli bismo, sve historija. Ali je Pešić, osim Bosne, jedno vrijeme bio i u Slobodi iz Tuzle.

- Sloboda je bila izazov. Fomiran tim, nova dvorana, uprava s mojim velikim prijateljem Bracom Morankićem na čelu. Počeo sam vrlo ozbiljno, ali sam imao ambicije i da budem selektor reprezentacije Jugoslavije. No, nisam postao selektor Jugoslavije, počeo je rat, ali sam prihvatio poziv iz Njemačke, postao selektor i 1993. godine osvojio s Nijemcima titulu prvaka Evrope.

Nakon ulaska u FIBA-inu Kuću slavnih, Pešića smo zatekli u Barceloni. Priznao nam je da ima ponuda, ali da razmišlja hoće li uopće nastaviti trenerski posao.

- Znate, i trener mora imati motivaciju, ne samo igrači. Tu sam s porodicom. Sa svojom suprugom, želim da sam što češće sa sinom Markom, kćerkom Ivanom, unucima… Želim malo više biti kući, ali tu sam uvijek za savjet – rekao je na kraju razgovora Svetislav Pešić, koji je ulaskom u FIBA-inu Kuću slavnih stekao svoju košarkašku besmrtnost.

Trofeji

Svetislav Pešić je jedan od najtrofejnijih evropskih trenera. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je 2002. godine Svjetsko prvenstvo u SAD i 2001. godine Evropsko prvenstvo u Turskoj, a s njemačkom reprezentacijom je 1993. godine osvojio Evropsko prvenstvo. U klupskoj trenerskoj karijeri osvojio je Euroligu, FIBA-in Eurokup, Kup Radivoja Koraća, sedam nacionalnih prvenstava i četiri nacionalna kupa.

Biografija

Svetislav Pešić je rođen 28. avgusta 1949. godine u Novom Sadu. Igračku karijeru započeo je u Pirotu, zatim nastavio u beogradskome Partizanu i sarajevskoj Bosni. S Bosnom je osvojio prvenstvo i Kup Jugoslavije 1978. godine i Kup evropskih prvaka 1979. godine. Trenersku karijeru započeo je u sarajevskoj Bosni 1982. godine i ostao u njoj do 1986. godine. S juniorskom reprezentacijom Jugoslavije u Bormiu je 1987. godine bio prvak svijeta.