Košarkaški klub Bosna je na današnji dan prije tačno 42 godine osvojio titulu prvaka Evrope i ostvario do tada najveći uspjeh jugoslovenske i bh. klupske košarke. Sarajevski „Studenti“ su u francuskom Grenoblu odbranili diplomski rad i u finalu Kupa evropskih šampiona savladali italijanski Emerson iz Varezea rezultatom 96:93.

Na klupi briljantne generacije bio je Bogdan Tanjević, tada 32-godišnjak, koji je 1971. preuzeo kormilo Bosne, a ovom prilikom u razgovoru za „Avaz“ evocirao je uspomene na čudesan podvig.

Rijeka navijača

- Po povratku u Sarajevo 6. aprila narod je bio u špaliru od aerodroma do Skenderije, to sam vidio samo još jednom, kada su naši klinci osvojili Evropsko prvenstvo. Ta potreba ljudi da se zajednički živi i gleda u budućnost, da se Njegoš Sikiraš i Džanan Musa bace u zagrljaj jedan drugom je fantastična. Mi smo danas 42 godine unazad od 1979., pa je samim tim nemoguće očekivati rezultat tog tipa u budućnosti – prva su sjećanja Tanjevića na ogroman uspjeh.

Junake iz Grenobla na Dan oslobođenja Sarajeva dočekala je rijeka navijača. Šesti april je po mnogo čemu sudbonosni datum za Sarajevo, a to je u našem razgovoru potvrdio i legendarni Boša.

- Danas taj Bosnin uspjeh znači mnogo za onih 100-150 hiljada ljudi što su izašli da protestuju 6. aprila 1992. protiv „hajvanluka“ koji je tih dana počeo i trajao naredne četiri godine i za ljude koji su preživjeli opsadu – kaže Tanjević.

Prosjek godina šampionskog tima Bosne bio je svega 20,7 i u toj fenomenalnoj sezoni mlada ekipa predvođena Tanjevićem pokazala je zavidno košarkaško umijeće te postala prvi tim sa prostora bivše Jugoslavije koji je osvojio titulu prvaka Evrope u košarci.

Veliki entuzijazam

- To su bila neka drugačija vremena i veliki entuzijazam da se s ekipom od 20-25 igrača koji su prošli trnovit put od 1971. do 1979. popnete na krov Evrope. Svi u klubu smo na isti način mislili, djelovali i vaspitavali mlade – objašnjava Tanjević.

Legendarni trener kaže da igrači koji su napravili čudo u Grenoblu nisu mogli pokriti mjesečne troškove sa stipendijom koju su primali.

- Trojica igrača su za taj enorman napor unazad osam godina dobili - Delibašić 16 miliona tadašnjih dinara, Radovanović i Varajić po 12, Hadžić sedam miliona... To je otprilike bila vrijednost jednog „Golfa“, sve ostalo su potrošili na osnovne potrepštine do polovine mjeseca. A u ovo vrijeme jedan igrač kojem ne znam ni ime bude plaćen 10.000 eura mjesečno. Toliko Mirza nije zaradio za godinu dana igranja. I sad taj neko zatvori Bosnu jer su trošili tolike novce za polu-igrače u takvom polu-sistemu – kaže istaknuti košarkaški stručnjak.

Sistem vrijednosti u kojem odrastaju današnje generacije daleko je od onog u kojem je Tanjević stvarao svoj mladi šampionski tim.

Bez stida

- Da ja sad uzmem da treniram Bosnu i da pričam tim klincima ovu priču, ne znam kako bih ja mogao da ih motivišem da izađu na parket i rasture Real Madrid ili Makabi. Danas roditelji ne mogu svom djetetu da kažu ništa, a kamoli treneri – ističe Tanjević.

Objašnjava kako u njegovo vrijeme nije bilo toliko novca, ali se živjelo sretnije i za razliku od danas više su se cijenile prave vrijednosti koje svakodnevnicu čine ljepšom.

- Kao trener reprezentacije Jugoslavije otišao sam u Italiju iz najbanalnijeg problema, nemanja novca da pokrijem mjesečne troškove familije, ali jedna lijepa stvar je bila kad uđem u lift, siđem ispred zgrade ili odem u samoposlugu – nisam se stidio mojih komšija u smislu da oni živi loše, a da ja živim dobro – kaže Tanjević.

Varajićev rekord i danas nedostižan

Utakmicu života u Grenoblu odigrao je Žarko Varajić, koji je pred 12.000 gledalaca, većinom sarajevskog tima, postigao čak 45 poena i do danas ostao rekorder po broju postignutih koševa u finalnim mečevima elitnog klupskog takmičenja. Mirza Delibašić je dodao 30 poena, a veliki posao odradio je i Ratko Radovanović koji je pored 10 poena maestralno čuvao Dina Menegina. Najbolji italijanski igrač svih vremena meč je završio sa svega 10 poena.