Nova informacija o teškoj finansijskoj situaciji u KK Bosna i ponovnoj mogućnosti gašenja košarkaškog velikana izazvala je brojne reakcije u javnosti, naročito kod bivših košarkaša i klupskih legendi.

To je bio i jedan od povoda za razgovor s jednom od najvećih legendi Bosne, čovjekom koji je sarajevske „Studente“ 1979. godine odveo do historijske titule prvaka.

Izraz politike

Čuveni Bogdan Boša Tanjević iz Italije je govorio za „Dnevni avaz“ i analitički pristupi problemu s kojim se Bosna bori već duže vrijeme.

- To je izraz politike novih dana, gdje je privatno nad društvenim, gdje nema države iza velikih projekata. U naše vrijeme je jednostavno bio osjećaj da pripadaš nečemu i da ćeš biti zaštičen. Mi smo u to vrijeme trošili pet ili deset puta manje novca nego što se danas troši, jer je sistem bio drugačiji pa je bilo lakše. Igrači su na neki način bili prisiljeni da igraju, a ne razmišljaju o novcu. To ti je isto što se može desiti sa Vijećnicom, da sutra nema para da se ona održava, ili da nema para za Zemaljski muzej. To je vrijeme u kojem živimo, nažalost – kaže Tanjević.

Kao najvećeg krivca u svemu tome označio je državu, odnosno vlast.

- Vlast treba da se pobrine za to da Bosna ima određena sredstva, da traje u vremenu, da to bude skromno, pa da se može uporediti recimo s Igokeom i onome što se tamo troši. Bosna je sa svojim Kupom šampiona najveći sportski domet u historiji bh. sporta. To je na neki način problem i države, ne samo Federacije BiH i Kantona Sarajevo. To bi trebalo da se stavi na političku diskusiju, kao i Zemaljski muzej, Nacionalna biblioteka i sl. Nemamo mi mnogo takvih mjesta za koje treba da se obezbjedi državni novac, to je nekoliko mjesta iz kulture i sporta koja se moraju zaštititi – mišljenja je trofejni stručnjak.

Od sredine 2000-ih godina stanje se drastično promijenilo. Bosna je u tom periodu bila četiri puta prvak države, a redovno je igrala evropska takmičenja.

Preko mogućnosti

- U to vrijeme je finansiranje na neki način bilo dobro i investiralo se u ekipu, a tu se vidjelo koliko je to bitno građanima Sarajeva. Ja sam više puta bio na tim utakmicama, gdje je bilo sedam hiljada, kao da si prvak Evrope. Međutim, iznenada se pojavio problem s finansiranjem i nekim nagomilanim dugom, vjerovatno i zbog tih vremena u kojima se išlo preko svojih mogućnosti, da se dovedu igrači koji su vrlo često bili nerealno plaćeni. To ne bi prošlo da sam se ja bavio time. To je posljedica toga što se trošilo uvijek više preko onog što se moglo, očekujući da će to neko pokriti. Kad kažem neko, mislim neka vlast, dal kantonalna, gradska, državna... Dug je samo pravio probleme da se klub ne može ni registrovati pod svojim imenom, već pridodavati neka imena da bi se izbjegle posljedice, bankrot... Rješenje bi možda bio neki fond, jer sve države rješavaju probleme uzimanjem novih kredita. Nek uzmu malo više što bi bilo dovoljno za kulturu i sport, jer je to neophodno. To je srce i savjest jedne države.

U aprilu je obilježena 41. godišnjica Bosnine evropske titule i najvećeg uspjeha bh. sporta. Tanjević se uvijek rado prisjeti tih vremena.

- Normalno da je to toliko jako, taj period mjeseci i godina rada, koje smo mi svi zajedno prošli. Igrači su živjeli od malih stipendija i to im je bilo dovoljno samo za ishranu. Poslije smo mogli povećati te stipendije. Mi smo u jednoj sezoni bili četvrti s prosjekom godina 21 i pet mjeseci niko od nas nije primio ni dinara. Na tome je počivalo. To je danas nezamislivo, taj stepen entuzijazma i naravno da onda to ostane još više u glavi – završio je Tanjević.

Sreća i tuga

- To što smo mi ravnopravno igrali sa Real Madridom, Varezeom, Makabijem i na kraju pobijedili je rezultat koji je impresivan i ostavlja veliki žig na srcu. Umire se i od sreće i od tuge. To je jedan takav utisak zadovoljstva, praznine. Ja sam se osjećao jako prazno. Čim je završilo, otišao sam s terena i zapalio cigaru, kao da mi je neko napravio veliku rupu u stomaku. Zato se to ne može zaboraviti. Ta ljubav svih nas, mi smo bili kao čopor vukova i bili smo opasni za svaku opasnost. Trpili smo da izgubimo, pa sve činili da pobijedimo. To sam ja na neki način i kreirao. Ne podnosim poraz i činim sve da ne izgubimo i samim tim to je dovelo do tog rezultata  - naglasio je popularni Boša.

Idoli mladima

- Omladina treba da ima neke idole pred sobom, koje će oponašati. Tu mislim na one koji tek počinju, koji su u nekoj socijalizaciji. Oni bi morali imati nekog na koga će se ugledati i zbog koga će krenuti trenirati. Sve je to povezano s trenutkom i nažalost dešava se u vrijeme kad je ekonomija pred jednim velikim problemom zbog pandemije, za koju ni ne znamo kako će se razvijati. U svakom slučaju tu je potrebna podrška, počevši od kantonalne Vlade, čija je obaveza da se brine o jednom takvom mjestu. Vidim da finansiranje drugih kulturnih spomenika nedostaje i da se uopće uposlenici kulture žale. Mi moramo biti svjesni da je kultura, pa i sportska kultura, naslijeđe koje moramo ostaviti novim generacijama. To je jedini način kako da napredujemo. Država bez kulture i sredstava za kulturu nema budućnost. U onoj zemlji nisu bila Bog zna kakva primanja, ali je mnogo investirano u kulturu, bilo je mnogo više i pjesničkog i slikarskog rada – naglašava Tanjević.