Igra li se u Bosni i Hercegovini najgora košarka u regionu, barem kada je u pitanju klupska konkurencija? Teško se oteti dojmu da je odgovor, nažalost, potvrdan.

Već sam pogled na tabele Prve i Druge ABA lige pokazuju da “nešto nije u redu”. Naši se predstavnici, izuzev aktuelnog prvaka BiH Širokog, nalaze na začelju u oba regionalna takmičenja.

Slaba podrška

Igokea je u ABA 1 nanizala šest poraza u prvih sedam kola (gori je samo Zadar sa 0-7), dok su u rangu niže Sloboda (2-5) i Spars (0-7), zakovani za samo dno.

A to su, uz već spomenuti Široki, koji jedini uspijeva parirati rivalima u ABA 2 ligi (5-2), perjanice naše košarke.

Gdje je greška, trpimo li samo posljedice loših procjena unutar klubova ili je problem “dublje u sistemu”, pitali smo renomirane ličnosti bh. košarke koje su u ovom sportu prošle praktično sve...

- Naša državna liga još nema kvalitet niti kvalitetnog igrača kako bi se nosili na parketu s ekipama iz regiona. Uzet ću za primjer ekipu Sparsa, kojoj sam dao najviše igrača iz Kengura.

Oni se maksimalno trude da nešto naprave, a dobivaju minimalnu podršku Grada i Kantona. Klubovi u Evropi na dresu imaju ime sponzora, a kod nas nijedna firma ne želi uložiti u sport - kaže poznati zenički stručnjak Enver Jahić.

Stručni kadar

Specijalista u radu s mladim igračima dodaje da je problem i u nedostatku kvalitetnog trenerskog kadra koji bi educirao talente.

- Od vremena Aleksandra Nikolića, Bogdana Tanjevića, Ranka Žeravice i njihovih učenika, nemamo više stručnjaka. Niko ne želi biti trener jer su pod pritiskom, a nisu zaštićeni - ističe Jahić.

Samir Lerić bio je kao igrač prvak BiH s Bosnom, kao reprezentativac je također prošao neke od naših najvećih pobjeda.

Stameni Mostarac već duže je i u trenerskim vodama (trenutno je angažiran u mostarskom Studentu) i naglašava da je stanje u našoj klupskoj košarci sve gore i gore...

- Na naplatu dolaze propusti iz prošlosti. Suština je da naši klubovi ne mogu preživjeti bez oslonca na svoju djecu, na vlastiti pogon, ali se umjesto toga uporno bacaju pare na sumnjiva pojačanja iz inozemstva.

Po sezoni se promijeni po 15-20 igrača i nekoliko trenera. Naravno, većini se ostane dužno, to se pročuje i dobijemo ono što imamo danas - ističe Lerić.

Dodaje Samir da je problem i to što naša elitna liga nema sponzora, kao i to što su propisi i odluke nadležnih tijela veoma “rastegljivi”, ne poštuju se dosljedno, što demorališe i klubove i pojedince.

- Ne vidim izlaz iz ove situacije, čak se divim ljudima koji uopće više žele i da se bave i da ulažu u sport. Nastupi ženske reprezentacije jedina su lijepa vijest u posljednje vrijeme iz naše košarke - rekao je Lerić.

Ostala improvizacija

Jahić naglašava da je sve manje kvalitetnih seminara za trenere.

- Ostala nam je improvizacija, a njom ne možemo ništa postići. Potreban je timski rad. Opasan je i porast dolazaka igrača iz Evrope, zbog čega se više ne radi na stvaranju mladih igrača - rekao je Jahić.

 Svijetli primjeri

Lerić kao svijetle primjere iz naše lige izdvaja samo Široki Brijeg i Mladost iz Mrkonjić-Grada.

- Široki se u vrijeme krize odlučio na forsiranje vlastite djece i zato je danas prvak BiH i u vrhu ABA 2 lige. Drugi klub koji bih pohvalio je Mladost, jer je uvijek među najboljim bh. ekipama, a ne prate je nikakvi potresi.

Spars je bio ugodno iznenađenje prošle sezone, ali rezultati ove sezone nisu više tako dobri - kaže Lerić.