Prva asocijacija na spomen boksa za mnoge je ime Muhameda Alija (Muhammad), najvećeg teškaša svih vremena, ali i njegovo rivalstvo s Džoom Frejzerom (Joe Frazier), koje se smatra najvećim u historiji ovog sporta.

Ali i Frejzer bili su više od prijatelja, poput braće, ali su od trenutka kada je njihov meč dogovoren postali smrtni neprijatelji.

Rat rasa

Cijelo njihovo rivalstvo imalo je svoju uvertiru koja nije nagovještavala da će postati to što su postali.

Kada je Aliju oduzeta dozvola za boks, zbog odbijanja da ode u Vijetnamski rat, Frejzer je pisao tadašnjem predsjedniku SAD Ričardu Niksonu (Richard Nixon) i molio ga da vrati Aliju licencu.

Osim toga, Frejzer je na svim skupovima i saslušanjima otvoreno podržavao Alija i lobirao da se vrati među konopce, a povremeno je i finansijski podržavao Alijevu porodicu.

Premda obojica crnci, Ali i Frejzer su u percepciji javnosti bili na sasvim suprotnim stranama. Ali je smatran herojem crne, liberalne i napredne Amerike, dok je pak Frejzer, koji nikad nije ni krio svoja patriotska uvjerenja, u javnosti prikazan kao crnac u službi bijelog gospodara.

Novi heroj crne rase je na valu radikalne struje Islamske braće, radikalno promijenio retoriku. Cijelu stvar okrenuo je na rat rasa. Nazivao je Frejzera ružnom gorilom, pijunom establišmenta, Ujka Tomom po robu iz bestselera “Čiča Tomina koliba“. Javno je govorio da je predstojeći meč "politički i kulturni referendum".

Noć uoči borbe čak je došao pred hotel u kojem je bio smješten Frejzer, vrijeđajući ga i pucajući iz pištolja.

Frejzer i Ali odradili su tri legendarna meča, a prvi, poznat kao „borba stoljeća, dogodio se 8. marta 1971. u njujorškom Medison Skver Gardenu. Ali je bolje krenuo u meč, ali je Frejzer dominirao većim dijelom dvoboja i na kraju je nakon 15 rundi pobijedio jednoglasnom odlukom sudija. Frejzer je tako nanio prvi poraz Aliju u njegovoj profesionalnoj karijeri, a nakon meča obojica su završili u bolnici.

Uzvrat je ponovo bio u Medison Skver Gardenu, 28. juna 1974. godine. U izjednačenoj borbi Ali je dobio meč na bodove nakon 12 rundi, ali Frejzer je do smrti tvrdio da su ga sudije pokrale.

Dvojica velikana ponovo su se susrela 1. oktobra 1975. na Filipinima u jednom od najslavnijih sportskih događaja 20. stoljeća, kasnije prozvanim "Triler u Manili".

Blizu smrti

Meč je bio zakazan na 15 rundi, a u dvorani je temperatura bila blizu 50 stepeni i ogromna sparina, da su gledaoci jedva mogli disati. No, Frejzer i Ali odradili su 14 rundi, po mnogima, najboljeg meča u historiji boksa.

Opet je Ali bio bolji u početnim rundama, ali je Frejzer brzo preokrenuo situaciju u svoju korist. Tokom borbe Frejzer je zaradio otekline na oba oka i od završetka desete runde njegov trener Edi Fač (Eddie Futch) nagovarao ga je da preda borbu, jer se bojao da bi nastavak meča bio katastrofalan za njegovo zdravlje. Frejzer je to uporno odbijao, ali nakon 14. runde Fač je odlučio prekinuti meč iako je Frejzer želio odraditi posljednju rundu borbe.

Ispostavilo se da je Fač pogriješio, jer je Ali bio toliko izubijan da nije mogao ustati sa stolice i bio je spreman predati borbu. I tako je Muhamed Ali dobio meč, ali poslije je izjavio da je u tom dvoboju bio najbliže smrti.

Na kraju ispada da je Frejzer bio bolji u sva tri meča protiv Alija, ali je samo jedan dobio.

Džoova karijera zamrla je brzo poslije te treće borbe. Sve pare je spiskao što zbog velikodušnosti, što zbog naivnosti, malo i zbog pogrešnih investicija. Kasnije godine proveo je u malom jednosobnom stanu iznad svoje trening-sale s mržnjom prema Aliju.

Sudbina je htjela da Ali bude taj koji će 2011. prisustvovati Frejzerovoj sahrani. Iz poštovanja, glasno je aplaudirao. Frejzer mu je na svim uvredama oprostio tri godine ranije. Ali je preminuo 2016. godine.

Nezapamćen interes

"Borba stoljeća", kako su je novinari nazvali, bila je toliko iščekivana da su se ulaznice za najskuplja mjesta u njujorškom Medison Skver Gardenu prodavale za 150 dolara, što bi danas vrijedilo oko 880. Obojici je bila zagarantirana zarada od astronomskih 2.500.000 dolara.

Nezapamćeno interesiranje natjeralo je muzičkog velikana Frenka Sinatru (Franka) da prihvati fotografirati za časopis Life kako bi bio što bliže akciji.