Frenkie, pravog imena Adnan Hamidović (42), s posljednjim, desetim albumom "Manifest“ vratio se u sam vrh hip-hop scene. 

Jedanaest pjesama oslikavaju Frenkija u onom hard repu, kakvim je osvojio publiku na samom početku karijere.

Nova vrata

U startu se izdvojilo nekoliko pjesama kao favoriti kod publike, ali ako se pažljivo sasluša kompletan album, skoro svaka numera naslanja se na drugu uz poruke za širu masu. Mada, Frenkie se ne opterećuje kako će ko shvatiti koju pjesmu ili vers, jer ono u što je siguran jeste da je album patriotski.

U intervjuu za "Dnevni avaz“ Frenkie je otvoreno govorio o "Manifestu“, porukama, svojoj zrelosti i godinama, ali i vjeri, koju je, kako je rekao, ponovo pronašao.

"Manifest“ je odlično prošao kod publike. Šta Vam predstavlja ovaj album i šta njime ustvari manifestirate?

- Smatram da je "Manifest“ uz "Troyanca“ moj najbolji solo album. Stvarno sam ponosan na te pjesme jer označavaju novo poglavlje mog života i zrače novu zrelost. Mi reperi bismo rekli da je to "grown man rap“. Dakle, album za malo stariju publiku, odnosno moju generaciju. 

I mlađi ga, naravno, slušaju, ali u poređenju s mlađim izvođačima na "Manifestu“ preovladavaju ozbiljnije teme i razmišljanja. I kad to kažem ne želim da omalovažavam one koji ne rade takvu muziku nego prosto ističem razlike. U petak imamo nastup u Sarajevu (na otvorenoj sceni u Metalcu, op.a.) pa ćemo vidjeti kakve će reakcije na nove pjesme biti uživo. Što se tiče komentara, prezadovoljan sam!

Plaše li Vas godine u smislu da ćete možda nekada biti "matori“ za rep?

- Nije da me plaše, ali čovjek se nekad zapita. Jasno mi je da će doći vrijeme kada ne budem više mogao raditi muziku, ali siguran sam da će se tada otvoriti nova vrata i zato se ne bojim. 

A, s druge strane, reper u meni zna da sam ja s 40 godina u mnogim poljima i dalje bolji od većine mojih kolega, tako da opušteno.

Iskustvo s Edom

Kako gledate na generalno stanje u državi u kojoj opet zapinje, opet se dižu tenzije?

- Kod nas su te tenzije redovne i non-stop se nešto prijeti, pa čovjek nakon brojnih lažnih alarma shvati da je većina toga samo politika i šuplja. S druge strane sam svjestan u kakvom okruženju živimo i da je naša država često pod diplomatskim napadima, ali i to je normalno. Mi radimo svoje, oni svoje pa ćemo vidjeti ko je istrajni i uporniji. Istina će laž prije ili kasnije uništiti i na kraju pobijediti.

Pjesmu "Lekcija“ mnogi su protumačili kao posvetu Edi Maajki. Je li se njemu izvinjavate u numeri i na njega mislite u dijelu teksta "I zbog glupih svađa izgubiš i druga, teško reći 'Izvini', i da se pruži ruka“?

- Jasno mi je što je ljudi tako tumače i sigurno je iskustvo s Edom djelimično pronašlo svoj put u taj tekst, ali isto tako i neka druga prijateljstva. Ono što bih ja istakao je dio poslije toga "Treba vladati egom, a ne biti mu sluga...“ Tu se nekako vodi glavna bitka i ne samo kad su pitanju međuljudski odnosi. Razlika između nas i životinja je ta što možemo kontrolirati naše nagone, emocije i ego, ali često bude obrnuto.

Fabričke postavke

Nakon izleta u rege muziku, kao i prethodnih brojnih uspješnih numera i albuma, i jednog koji je bio dokaz da hip-hop može i bez psovanja, vratili ste se na prvobitni put, "Frenkie got his mojo back“. Šta se desilo u međuvremenu kada je Vaše razmišljanje u pitanju?

- "Mojo“ je vjera koju sam ponovo pronašao, a kada povratiš vjeru onda dobiješ i novo samopouzdanje, vratiš se, takoreći, na fabričke postavke i onda sve u životu ide bolje, pa i repanje. Čovjek se u životu dosta traži i luta, ali kada nađe istinu onda dođe mir, a kada imaš mir onda si u najboljoj poziciji da stvaraš jer se možeš potpuno skoncentrirati i posvetiti onome šta radiš. To se osjeti na „Manifestu“ jer sam najpreciznije formulirao svoje misli i slušalac to osjeti.

Na naše pitanje šta Frenkie vidi kada se pogleda u ogledalo, odgovorio je: "Jednu jako zgodnu osobu. Rekao bih da je moja supruga sretna žena“.