U duhu neprolazne ljubavi prema kultnom sarajevskom bendu „Indexi“ i u spomen na istaknutog gitaristu, kompozitora, producenta i aranžera Slobodana Bodu Kovačevića, člana legendarne grupe, „Indexi i prijatelji“ okupit će se 13. aprila u Sarajevu (Bosanski kulturni centar), 14. aprila u Zenici (Bosansko narodno pozorište) i 15. aprila u Banjoj Luci (Borik).

Polugodišnji boravak

Ovom legendarnom omažu „Indexima“, uz članove benda - Fadila Redžića, Nenu Jurina, Pecu Peteja, Sinana Alimanovića, te gitaristu Murisa Varajića, pridružit će se muzičke legende poput Vlatka Stefanovskog, Branka Đurića Đure, Borisa Novkovića, Seida Memića Vajte, Dejana Cukića, Aide Mušanović-Arsić, Harija Mata Harija, Nermina Puškara, Zorana Predina, Vlade Kalembera te Gabora Lenđela. Izložba akvarela Bode Kovačevića bit će otvorena na dan koncerta u Sarajevu, odnosno 13. aprila, u BKC-u.

Ususret ovim koncertima, Fadil Redžić dao je intervju za „Dnevni avaz“.

Legendarni bas-gitarista „Indexa“ već dugo živi u Americi, ali dosta vremena provodi i u domovini.

Kao prvo, kada ćete u Sarajevo?

- Ako sve bude prema planu, u Sarajevo polijećem na polugodišnji boravak 3. aprila. Letim „Lufthansom“ preko Frankfurta, a u Sarajevu bih trebao biti 4. aprila. Imat ću dovoljno vremena da me do koncerta prođe tzv. jet-lag.

Ovogodišnji koncerti „Indexi i prijatelji“ posvećeni su Bodi Kovačeviću. Kakva Vi sjećanja nosite na njega?

- Mnogo toga smo prošli zajedno. Upoznali smo se kad me pozvao u njegovu grupu „Lutalice“ da sviram bas-gitaru. To je bilo početkom '60-ih. Za mene je to bilo nešto sasvim novo. Često smo imali probe kod njega i on bi pred mene stavio note. Tada sam se prvi put sreo s bas-ključem. U muzičkoj školi sam pohađao violinu pa sam do tada vladao samo violinskim. Nije mi bilo preteško da se prilagodim. Repertoar koji smo svirali je bio sastavljen uglavnom od instrumentala grupe „The Shadows“, koje nisu bile previše zahtjevne. U tim prvim danima nisam bio ni svjestan Bodine svestranosti. Tek s vremenom sam ga u potpunosti upoznao kao instrumentalistu. Bio je originalan i kao gitarista, a kasnije i kao kompozitor. Od njega sam puno toga naučio. Bio je divan i kao čovjek, uvijek spreman da uskoči u pomoć. U životu nisam upoznao bolju osobu.

Vas dvojica ste i sarađivala na nekim pjesmama.

- Dosta toga smo radili zajedno, no naša „Balada“ je priča za sebe. Na pauzi prije nastupa na festivalu „Vaš šlager sezone“ on mi je pokazao svoju nedovršenu pjesmu. I ja sam imao jednu koju je trebalo zaokružiti. Spojili smo ih i uklopile su se kao da ih je napisala jedna osoba. Nevjerovatno... Čarobno... Misterija.

Ako se dobro sjećam, otpjevali smo melodiju na telefon Maji Perfiljevoj i ona je napisala tekst koja je čista poezija. Vrhunsko pjesništvo. Na snimanju nam je bio producent Krešo Oblak, koji nije skrivao oduševljenje već tokom snimanja instrumentalnih dionica. „Baladom“ smo Maja, Bodo, Davor i ja prevazišli sami sebe.

Tijelo i duša

Jeste li sada muzički angažirani?

- Tu i tamo. Ne previše. Nedavno mi je kolega Miro Pilj zatražio da mu napravim muziku na njegov tekst pa sam to uradio. No, o tom potom. Pomagao sam na projektu Jasmina Vesnića i Damira Ovčine "Kad sam bio hodža", koji je u završnoj fazi.

 S kim ste od muzičara još u kontaktu?

- S Nenom Jurinom, Sinanom Alimanovićem, Pecom Petejom, Murisom Varajićem, Boškom Jovićem, Vajtom, „konvojevcima“...

Poruka publici pred koncert „Indexi i prijatelji“ u BKC-u.

- Svaki naš koncert, a pogotovo u Sarajevu, priča je u kojoj mi i publika postanemo jedno tijelo i jedna duša uz pjesme koje nas čine.

Moramo biti zahvalni Tomi Kašljeviću

Zaista je fenomen koliko dugo opstaje projekt „Indexi i prijatelji“ u svijetu u kojem je gotovo sve postalo instant.

- Zato moramo biti zahvalni Tomi Kašljeviću, koji je projekt osmislio i s mnogo energije i truda ga promovira i održava. Također smo dužnici svih onih dragih kolega koji su uzeli učešće u ovoj iznimno lijepoj muzičkoj priči.

„Bilo je to vrijeme ruža“

I „Bijelo dugme“ slavi 50. rođendan. Šta je tajna muzike tog vremena?

- "Bilo je to vrijeme ruža" je Majin stih jedne naše pjesme. Romantična vremena su to bila. Puna ljubavi, entuzijazma, energije, želje, ambicija...