Koliko zaručenih ili tek vjenčanih parova sanja o blaženstvu svoje ljubavi koja će im se desiti u budućnosti, premda se upravo u ovom trenutku počinju dosađivati. Ovo je u skladu s opštim stavom karakterističnim za modernog čovjeka. On živi u prošlosti ili budućnosti, ali ne u sadašnjosti.
Da li je to neminovnost života, rezultat emotivne nezrelosti, psihičkih nesigurnosti ili nešto sasvim drugo, teško je reći. Odgovor na to pitanje svako mora dati za sebe. Ono što je posebno fascinantno je sam taj fenomen življenja u prošlosti i budućnosti. Njega problematizira jedna od najpoznatijih starogradskih pjesama “Jutros mi je ruža procvetala”.
Napisana je 1959. godine, a 1960. snima je Milica Popović. Osim nje, ovu pjesmu snimile su i Snežana Đurišić, Goca Stojićević, Lepa Lukić, Lepa Brena, Amira Medunjanin, a najpopularnija je u izvedbi Merime Njegomir. Stihove potpisuje Dragiša Nedović, a muziku Petar Tanasijević.
Postoji teorija o tajnoj simbolici pjesme, koja kao i sve druge slične teorije nikada neće biti potvrđena. Zagovornici pronicanja u “istinu” ove pjesme smatraju da ona, zapravo, govori o ženi i njenom gubljenju nevinosti. Tako gledajući, ruža koja je lajtmotiv ove pjesme, predstavlja ženski spolni organ. Upravo zbog toga, bake često zabranjuju unukama da je pjevuše. S tim u vezi, ne treba zaboraviti da se u većini narodnih pjesama spominje cvijeće ili voće, koje nose istu simboliku.
Bila ta teorija istinita ili ne i nije toliko bitno. Za fenomen življenja u prošlosti i budućnosti posebno je bitna posljednja strofa pjesme. "Moj je dragi otiš'o odavno, ja ga čekam već godinu ravno, ružu gledam, na te mislim dragi, na te usne, na tvoj pogled blagi", kazuju stihovi. Njega nema, ne znamo zašto i ne znamo da li će se vratiti. U toj postavci stvari samo je prošlost bitna i idealizovana, sadašnjosti nema, a budućnost je neizvjesna.
Ispada da je, osim što je simbol ljubavi, ta ruža i objekat koji služi da se na njega projektuju lične frustracije i strahovi. Strah da se istini pogleda u oči i prizna sebi da taj dragi nikada neće doći potpuno je paralisao ženu iz pjesme. Umjesto toga, ona suzama zaliva ružu, uživa u idiličnim slikama iz vremena provedenog s njim i nada se da će doći dan kada će ponovo biti ujedinjeni. Poslušajte melodiju pjesme i zaključite da li je to priča s sretnim krajem…
