Estradnjaci vole za sebe da kažu kako su, zapravo, estradni umjetnici. Prečesto se dešava da neki estradni "umjetnik", bez trunke muzičkog obrazovanja priča kako mora osjetiti pjesmu da bi je otpjevao. Traženje neke sudbinske veze ili kosmičke energije s pjesmom i u pjesmi je neophodno da bi "umjetnik" vjerodostojno emociju prenio publici.
Takvima, osim muzičkog, nedostaje i formalnog obrazovanja, jer očigledno ne znaju šta je zadatak umjetnosti. Sami da stvore neko djelo sa koliko god umjetničke vrline ne dolazi u obzir. Lakše je cjenjkati se sa tekstopiscem oko pjesme koju su “osjetili”.
Ipak, tvrditi da apsolutno ništa ne osjete u pjesmi koja im je ponuđena bilo bi pregrubo i nekorekno. Osjete oni tu nešto. Samo to nešto nije emocija koju žele da prenesu publici, već prilika da se debelo zaradi na potencijalnom hitu.
Među “umjetnike” kojima je ovakva praksa bliska spada i Sejo Kalač. Obratimo li pažnju na hitove iz njegovog opusa, kao što su: “Bišćanka”, “Ala, ala”, “Da li si me voljela il’ nisi”, vidimo da je prečeso pribjegavao sirovim strastima zarad veće popularnosti svojih pjesama. Njegov možda i najveći hit “Kafanska pjevačica” najviše ide tome u prilog. Pjesma je objavljena 2002. godine na albumu “Sejo Kalač”. Autor i stihova i muzike je Steva Simeunović.
Pomenute sirove strasti u ovoj pjesmi prvenstveno se ogledaju u ugrađivanju pjesme “Crno vino, crne oči” Tome Zdravkovića u nju. Tekst o tekstu ili pjesma o pjesmi je validan umjetnički postupak koji se zove palimpsest, ali je nemoguće oteti se utisku da se u ovom slučaju zgrću jeftini bodovi na račun starog hita.
Sama pjesma govori o susretu dvoje ljudi koji su u jednom trenutku svog života bili zaljubljeni jedno u drugo. Nema potvrde da su se ikad upustili u neki konkretniji ljubavni odnos, ali se postojanje emocije među njima naslućuje. Njihov susret dešava se godinama nakon što su se posljednji put vidjeli, u ambijentu zadimljene kafane u kojoj ona pjeva, a on traži olakšanje svojih muka. Zar motiv spasa u poroku alkohola ne predstavlja tipično podilaženje niskim strastima?
Ovaj narativ ne bi predstavljao ništa čudno da već nije opjevan u jednom velikom hitu. Riječ je o pjesmi “Kraljica trotoara” Mileta Kitića. I u njegovoj pjesmi je riječ o susretu dvoje ljudi koji su nekada voljeli jedno drugo. I tu imamo motiv prepoznavanja. I u tom slučaju se djevojka prepustila čarima poroka, jer i “Kafanska pjevačica” i “Kraljica trotoara” dolaze do lake zarade okružene velikim brojem muškaraca. Sličnost u melodiji ove dvije pjesme, isto tako je više nego očigledna.
Ono što je posebno zanimljivo, a identično u obje pjesme, je činjenica da su oba lirska subjekta bila zaljubljna u djevojčice, što je tema za dublju psihoanalizu ili krivično gonjenje. U “Kafanskoj pjevačici” ona “imala je lice djeteta”, dok u “Kraljici trotoara” – “nije više curica, sad je žena”, ali se ljubav javila u prošlosti, dok je bila curica.
Tu naravno nije kraj podudaranju u ovim pjesmama. Autor i jedne i druge pjesme je Steva Simeunović. Zbog te činjenice, kao i zbog svih ovih podudaranja jednini logični zaključak koji se nameće je da je Sejo Kalač, na svaki mogući način, pokušao ponoviti uspjeh Kitićeve pjesme. “Osjetio” je “umjetnik” u pjesmi priliku za zaradu i u dobroj mjeri je iskoristio. Na tome mu treba odati priznanje...
