Aldin Kurić, poznatiji kao Al'Dino (52), neko vrijeme nije se pojavljivao u javnosti i mnogi su se pitali šta se dešava s njim. Ipak, ovaj pjevač vrijedno radi, priprema koncerte i nove pjesme.

Između finalnih priprema za koncert u Podgorici, koji je zakazan za 15. februar na velikoj sceni KIC-a “Budo Tomović” i završavanja nekoliko novih pjesama, razgovarali smo s Al'Dinom.

Vrijeme i breme

On je veoma otvoreno za „Avaz“ govorio o novim projektima, koncertima i odnosima sa sinovima i bivšom suprugom Arduanom Pribinjom. Njihov buran razvod je prije jedanaest godina bio top-tema u našoj zemlji. On je danas u sretnom braku sa Samrom i njihovu ljubav je krunisao sin.

Krenuli smo od onoga čime zarađuje hljeb - muzike.

Šta slijedi poslije Podgorice?

- Vjerovatno poslije toga ide Beograd, Novi Pazar, Novi Sad. Moguć je koncert i u Zenici, Sarajevu, Tuzli. U planu je desetak koncerata. Kada završim nove pjesme, idemo da snimamo spotove, i u martu planiram promociju. To su planovi do ljeta.

Prije korone se špekuliralo da imate zdravstvenih problema, šta je od toga istina?

- Nemam nikakvih posebnih problema, sve je uredu. Jedino što trenutno imam upalu grla.

Otac ste tri sina, da li je teško odgajati djecu u današnje vrijeme?

- Nikad nije bilo lako odgojiti dobro dijete, svako vrijeme ima svoje breme. Kroz historiju u vremenu je uvijek bilo iskušenja i čovjek je uvijek imao izbor između dobra i zla. Na ovim prostorima je jako teško usmjeriti djecu, sačuvati ih od svakog zla. Teško je odgojiti djecu u dobre ljude. Ali mi imamo jako lijep odnos, stariji sinovi su u sportu, jedan ima šesnaest a drugi sedamnaest godina. Oni su sportisti, ne piju i ne puše. A najmlađi sin ima sedam godina i krenuo je u prvi razred osnovne škole. Bitno je da su živi i zdravi i da ne ugrožavaju drugoga. 

Talentirani sinovi

Je li neki od sinova želi krenuti Vašim stopama?

- Srednji sin je talentiran kompozitor, pravi neke odlične pjesme za svoj uzrast čak malo i zrele numere za svoje godine. Najstariji sin je muzikalan, ali je veliki talent za glumu. Volio bi da upiše glumu jer ga to ide. Na mene ima taj imitatorski duh, primijetio sam da je uvijek u društvima on taj koji zabavlja raju, ima zabavljačku crtu. Definitivno nije za neke nauke, a ovaj najmlađi ne pokazuje još uvijek ništa, ali ima vremena.

Pratite li politička dešavanja u državi, regionu i svijetu?

- Pratim, uvijek imam sode bikarbone sa sobom u torbi. Naprosto sam oduševljen ovom političkom situacijom koja je tako divna i releksirajuća, da bi nam i Šveđani mogli pozavidjeti. Ovi zemljotresi što su se dogodili u Turskoj i Siriji su strašni. Bilo gdje na svijetu da se desi zlo ljudima je strašno. Čovjek nije od kamena. Gledam da se i ja pridružim nekim akcijama, da pomognem ljudima koliko mogu.

Ako bi Vaša djeca odlučila napustiti BiH, kako biste to prihvatili?

- Bilo je planova da idu, srednji sin ima ponude da ide u Ameriku da trči jer je on višestruki šampion BiH u atletici na 100 i 200 metara. Vanserijski je talent, već je dostigao taj neki plafon što se tiče naše zemlje i regiona. Mogao bi ići u Ameriku na neki koledž da trči. Bilo bi dobro da mu malo otvori vidike. Nije ni tamo neka sreća. Jest za djecu dobro školovanje. Ovdje svi razmišljaju kako da odu, a to je zahvaljujući našim bajnim gvozdovima, nacionalizmu, nama je samo ostalo kako pobjeći odavde. Ne znam kada nas sve istjeraju koga će pljačkati. Meni je žao da napustimo svoju zemlju a opet kada smo tu, ne borimo se, uspavani smo i ubijen nam je duh. A ko ima talent, oni ga tamo iskoriste, za male pare dobiju stručne i obrazovane ljude, a njih je neko otjerao odavde. Idemo po bijelom svijetu da nosamo tute i peremo stražnjice starim Švabama i Švicarcima.

Muzičku scenu su poklopili izvođači iz Srbije i Hrvatske.

- Naša muzička scena je slika i prilika stanja u državi. Zasniva se na nekoliko ekscesa a to su Dino Merlin, Hari Mata Hari, „Dubioza kolektiv“, pa i ja. Sve su to uspješne individue koji su sami napravili nešto u životu. Nisu baš oni poklopili, svi mi radimo tamo gdje nas zovu. Nije to do izvođača, stvar je u tome da su dvije susjedne države veće i jače, pretrpjele su manje ratnih dešavanja u odnosu na našu zemlju. Velike emigracije stanovništva i mnogo kvalitetni ljudi se iselilo i Bosne i Hercegovine, tačnije iz Sarajeva. Nama treba pedeset godina da stanemo na noge, a kulturne politike u BiH uopće nema da se zadrže kvalitetni ljudi, u bilo kojoj oblasti. Sve što valja izvezli smo i to je otišlo odavde. Mi muzičari pjevamo onima koji nas zovu i vole nas slušati. Stvar je publike i odabira šta ljudi žele da slušaju.

S kim želite duet?

- S kojima sam ja želio, oni su umrli. Volio sam Olivera Dragojevića, Đorđa Balaševića, Tomu Zdravkovića, ali za sada nemam ambicija za duete. Možda ispadne neka pjesma pa me ponese i snimim duet. 

Moj sahan

Ima li ljubomore među muzičarima iz BiH?

- Ljubomora je prisutna kao ljudska osobina i tu je u svakoj sferi i u svakom zanimanju postoji rivalitet i ljubomora. Mogu za sebe reći da ja nisam nikada bio ljubomoran niti sam gledao ko šta ima, što se kaže ja gledam u svoj sahan. I sretan sam s onim što imam, nemam taj takmičarski duh. Dešavalo se da mi „zabodu“ nož u leđa i to često, jedni druge malo ogovaraju, ali to je sasvim normalno. Previše sam dugo u ovom poslu da me to ne dotiče nešto specijalno. Ništa me ne može iznenaditi.

Prošlo je jedanaest godina od Vašeg razvoda od bivše supruge Arduane. Smeta li Vam kada se njeno ime i danas povezuje s Vama?

- Kada nemaju šta o meni da objave, onda to spominju. Meni to ne smeta, a ima nekih koji ne znaju kada je to bilo pa plasiraju vijesti kao da su svježe a nisu pa se to mora objašnjavati. Danas smo u dobrim i korektnim odnosima, imamo zajedničku djecu i sve je uredu.

Volim akšamluke

Kako se odmarate od nastupa?

- Najviše u krugu porodice ili kući u tišini, ponekad akšamlučim s finim ljudima. Volim lagane, stara akšamluke s lijepim temama i da malo zamezimo i popijemo. Nekada meditiram i volim da čitam. A porok mi je suho meso i sudžuka.

Bio bi kuhar

Da niste u muzici, čime biste se bavili?

- Nisam o tome nikada razmišljao, ali vjerovatno bih imao svoj restoran i bio bih kuhar jer volim da kuham. Volim da ljudima pričinjavam gurmanska zadovoljstva.

Idemo po bijelom svijetu da nosamo tute i peremo stražnjice starim Švabama i Švicarcima