“The Wall“, dvostruko remek-djelo Pink Floyda. Ova rock opera danas slavi 42. rođendan i vjerovatno je da postoji malo pjesama koje toliko analizirane i o kojia se toliko pisalo. Sve je počelo 23. 11. 1979.
“Another Brick in the Wall”, jedna od najpoznatijih rock pjesama ikada napisanih u kojoj mladi Pink započinje gradnju “mentalnog zida” između sebe i svijeta, distancirajući se od bolnog djetinjstva i odrastanja bez oca (“Daddy’s flown across the ocean, leaving just a memory, a snapshot in the family album…”).
Satiričnog naziva, “The Happiest Days of Our Lives” govori o Pinkovim učiteljima iz škole koji su davali sve od sebe kako bi spriječili razvoj ličnosti svojih učenika.
Nezadovoljni privatnim životom unutar svoja četiri zida, sate u školi maksimalno su iskorištavali kako bi frustracije iskaljivali na učenicima tokom školskih sati tražeći im nedostatke, a zatim ih javno ponižavajući pred vršnjacima (“When we grew up and went to school there were certain teachers who would hurt the children in any way they could… When they got home at night, their fat psychopathic wives would thrash them within inches of their lives”). Makar je tako izgledalo u njegovim očima.
Na ove stihove nadovezuje se drugi, ujedno i najpoznatiji dio “Another Brick in the Wall”. Ako je prošla pjesma bila jadikovka mladog Pinka o učiteljima, ova je već prerasla u potpunu pobunu u kojoj prvo Waters i Gilmour, a onda i cijeli hor školaraca pjeva stihove koji su danas postali himna protiv lošeg obrazovnog sistema.
Neke zemlje su čak zabranile ovu pjesmu zbog straha od anarhizma (“We don’t need no education, we don’t need no thought control…”) , no ipak “Another Brick in the Wall” nije ništa više od onog što joj sam naziv govori, period odrastanja.
