Dušan Vesić (59), jedan od najpoznatijih rok novinara bivše Jugoslavije, objavio je biografsku knjigu "Magi - Kao da je bila nekad" o Margiti Stefanović Magi, klavijaturistici legendarnog beogradskog benda “Ekatarina Velika” (EKV). Margita je umrla 2002. u 43. godini života, a način na koji je živjela i otišla bio je tema još nekoliko knjiga koje su napisane o njoj.  

Vesić je u intervjuu za “Dnevni avaz” govorio po čemu se njegovo djelo o kultnoj Magi razlikuje od drugih, o sadašnjim generacijama i trenutnoj muzičkoj sceni.

Poruka generacijama

Tokom karijere, Vesić je pisao za  brojne novine i časopise, promovirajući rok kulturu osamdesetih godina. Objavio je tri knjige o “Bijelom dugmetu”, autor je televizijske serije i filma “EKV – kao da je bilo nekada” i kultnog “Rokovnika”, filmske povijesti YU-roka u 40 epizoda.

- Moja knjiga se razlikuje od drugih prije svega po tome što je riječ o biografiji, prethodne knjige to nisu bile. Prethodne knjige su otvarale pitanja, a ja nisam imao drugog izbora nego da pokušam da odgovorim na njih. Čemu bi služila još jedna knjiga koja ne odgovara na pitanja nego ih samo proizvodi? Čini mi se da bi moja generacija više voljela da neke druge generacije odgovore na njihova pitanja, ali to se neće dogoditi. Moramo mi sami da objasnimo šta nam se desilo.

Koju poruku mlađoj generaciji šalje knjiga "Magi - Kao da je bila nekad"?

- Želim da vjerujem da šalje poruku svim generacijama da paze na svoju djecu. Ne dozvolite da vaša djeca bježe od vas u nešto što im ne pripada. Razgovarajte s njima i ne tražite od njih po svaku cijenu nešto na šta ta djeca nisu spremna.

Kako ste započeli rad na ovom ostvarenju?

- Jedini mogući postupak za pisanje biografije je klasični historiografski postupak. Dakle, prvo ide sistematizacija i eventualna provjera dostupnih dokumenata, zatim čitanje svega onoga što je do tada javno objavljeno o onome o kome pišem. Tada počinje kontaktiranje potencijalnih učesnika u procesu. Kad se obavi prvi krug razgovora, treba sve to uklopiti u neku cjelinu. Onda se pravi drugi krug razgovora i ponovo uklapa. Na kraju se ostavi ono što se uklopilo, a odbaci ono što nije.

Smatrate li da ste dobili odgovore koje ste tražili?

- Mislim da sam dobio odgovore na većinu najvažnijih pitanja. Opet, neki odgovori su pokrenuli nova pitanja. Ali, tako to ide. Najvažnije je da je proces pokrenut.

Druge vrijednosti

Je li se u našem društvu promijenio odnos roditelja prema djeci u odnosu na vrijeme i sistem u kojem ste Vi i Vaša generacija odrastali?

- Malo. Promijenilo se ponešto u ambicijama roditelja, danas vladaju neke druge vrijednosti. Ali, utjecaj patrijarhalnog načina poimanja porodičnih odnosa ostao je uglavnom isti. S djecom se ne razgovara dovoljno i problemi se ne rješavaju nego se guraju pod tepih.

Ima li u današnjim generacijama bunta?

- Nema. Današnje generacije ne pokušavaju da promijene nešto što je nepravedno, današnje generacije pokušavaju da se uklope u nepravdu ili da se odsele u inozemstvo.

Kažete da ste Magi dugovali ovu knjigu. Kakve su reakcije čitalaca?

- Podijeljene. Moji čitaoci se dijele na dvije grupe, na one koji vjeruju da je ova knjiga potrebna ovakva kakva je, dakle prilično eksplicitna u sadržaju i rječniku, i na one koji vjeruju da o nekim stvarima ne treba pisati. Ali, ne možeš kvalificirano razgovarati o nečijoj umjetnosti ako ne poznaješ njegov život. Možda je o nekom bankarskom činovniku moguće pisati bez uvida u njegov život, ali kod nekoga čija umjetnost izlazi iz života, a život izlazi iz umjetnosti, to, naprosto, nije moguće.

Najveći problem

Put Margite Stefanović od klasične muzike do rokenrola… šta su bili njeni najveći problemi i najgori izbori?

- Njen najveći problem bio je što nije razgovarala o sebi. Umjesto da razgovara o sebi, ona je bježala od sebe. Naravno da je u tom bijegu heroin najgori od svih mogućih izbora. 

Je li EKV ostao nedorečen?

- Mislim da nije. Mislim da se umjetnički proces kod “Ekatarine Velike”, kao zajednice, završio albumom “Samo par godina za nas” 1989. To je i Magi mislila. Ja vjerujem da bi Milan Mladenović, da je poživio, otišao u nešto blisko muzici koju je uradio sa Mitrom Subotićem Subom na albumu “Angel/s Breath”, a to je, prema današnjim klasifikacijama “world music”. Mislim da je želio da se odvoji od Magi i da počne raditi nešto drugo.

Šta je bio razlog za njihov nestanak, šta ih je uništilo?

- A, dobro, svi znamo šta ih je uništilo. Ne moram to prečesto da ponavljam. Onda ponekome izgleda kao da ih nešto osuđujem, a meni to uopće nije namjera.

Šta će čitaoci imati priliku da saznaju još o Margiti? Po čemu je ona za Vas posebna?

- Bila je najljepša žena u Beogradu. Bila je najtalentiranija umjetnica svog vremena. Bila je drugačija. Bila je dobra. Bila je odan prijatelj. Upoznao sam, naravno, mnogo ljudi, ali nikad nisam upoznao nekoga kao što je ona.

Ovo je teška knjiga

Promocija u Sarajevu, imate li nekih poziva?

- Nemam. Nadam se da će se oni ipak dogoditi. Možda je još rano. Ovo je teška knjiga, možda je potrebno vremena da se razumije da će svako buduće tumačenje Jugoslavije bez te knjige biti nemoguće.

Domet rokenrola

Današnja rokenrol scena u regionu?

- Ona postoji, ali njen domet nije veliki. Nekad su se s lakoćom punile hale od šest hiljada mjesta, danas je čudo ako neko zainteresira i deset puta manje ljudi.

Patrijarhalni model

Koliko je bilo teško za Magi da opstane na sceni kojom su tada pretežno vladali muškarci?

- Bilo je. Ako njena majka kaže: “Moje dijete neće biti pijanistkinja, jer su sve pijanistkinje kurve”, onda je jasno kako se gledalo na žene u muškom poslu. Opet se vraćamo na patrijarhalni model, iz kog se Balkan, kako izgleda, nikad neće izdići. Najblaže što je Magi mogla da očekuje bilo je nerazumijevanje. Najzad, taj posao je fizički težak, nije lako biti žena u poslu koji je fizički težak. Ali, eto, opstala je do kraja na toj sceni.