Oni koji prate „Grandovo“ muzičko takmičenje „Nikad nije kasno“ nisu mogli, a da ne zapaze, nastup Pere Miloša iz Čikaga.

I izuzetno jakoj konkurenciji Miloš je uspio da se od nekoliko stotina takmičara plasira među najbolje. Jer da to nije tako, ne bi se našao među najboljima i tako plasirao u polufinale tog muzičkog takmičenja.

Pero je porijeklom iz bugojanskog sela Kandija. Život je bio takav da ga je odveo u Njemačku, a život nakon te zemlje nastavio je u dalekom Čikagu. Ali nikada nije zaboravio svoju BiH, rodno mjesto, grad... Nije zaboravio ni prijatelje.

Jedan od njih je i pjevač i biznismen Franjo Franjić Kokan, također iz Bugojna. A, i jdan i drugi nikada, bez obzira što su daleko od granica svog rodnog mjesta, nisu zaboravili pjesmu, muziku... Ne kaže se bez razloga: „Kroz Bosnu kad ideš, ne pjevaj“. Baš i njih dvojica, kvalitetnih vokalnih sposobnosti, primjer su da se baš u BiH najbolje pjeva.

Peru uz prijateljstvo sa Franjom sigurno će ubuduće vezati i poslvna saradnja. S obzirom na to da Franjić već dugo sarađuje sa studiom „Hazard“ iz Bugojna vlasnika Mirze Hadžiahmetovića, sve su prilike da će jednu od novih pjesama i Miloš snimiti u „Hazardu“.

Osim što će sigurno neke nove pjesme snimati u Beogradu, ne zaboravlja ni domaću-bosansku produkciju pa je sasvim vjerovatno da će snimiti jednu pjesmu čiji je autor Franjo Franjić, dok će produkcijski dio biti u rukama Mirze Hadžiahmetovića.

-Nakon 30 godina Pero i ja smo se sreli u Beogradu. Bio je to jako emotivan susret. Sjetili smo se nekadašnjih lijepih vremena. Eto život je takav da nas je obojicu opet vratio među muzičare pa je vjerovatno da ćemo naše prijateljstvo još više učvrstiti i poslovnom saradnjom – priča nam Franjić.