Mada je njen otac legenda rokenrola, Sara Vojičić, kćerka Mladena Vojičića Tife, pomalo je samozatajna i skromna, ali veoma talentirana.  

Do sada nije govorila za medije, a ovog puta je pozirala našem fotoreporteru te u velikom i ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” govorila o svojoj porodici, priznala nam da je sretna u ljubavi te da s nestrpljenjem iščekuje 6. april, kad će u Domu mladih, zajedno s članovima svog benda “Dolia”, nastupiti kao predgrupa bendu “Einsatz”, koji dolazi iz Danske. Sara je u grupi “Dolia” vokal i violinistica.

Epska fantazija

Ljubav prema violini, kako nam je kazala, rodila se kad je imala pet godina. I od tada pa do danas, muzika je važan dio njenog života.

- Ljubav prema violini došla je spontano, kad je došlo vrijeme da razmišljam o muzičkoj školi. Nije me niko natjerao da idem u muzičku školu, sama sam to željela. Nisam mogla da se odlučim šta želim svirati, klavir ili violinu, i onda sam jednog dana kod bake u stanu sjela da nešto odsviram. Samo sam odjednom odlučila da želim svirati violinu i nisam se pokajala. Imala sam visoke ambicije kad je riječ o violini, ali je pjevanje, ipak, presudilo – kazala nam je Vojičić.

Čime je grupa “Dolia” trenutno najviše okupirana?

- Mi već nekoliko godina radimo na našem albumu prvjencu, ali se to, zbog čestih promjena u sastavu benda i nedostatka finansijskih sredstava, odužilo. No, nadamo se da će finalni proizvod moći biti tu do kraja ove godine. Naš album je konceptualni, dakle u pitanju je epska fantazija. Podijeljen je u tri čina i urađen na fazon opere, a svaka pjesma je jedno poglavlje knjige, koja će izaći zajedno s albumom. Za dva mjeseca izdat ćemo i naš EP mini album i vjerovatno će biti promocija tako da trenutno ne izlazimo iz studija.

Neosporno je da ste talent za muziku naslijedili od oca Tife. Imate li njegovu podršku?

- Nikad nisam htjela da oca pretjerano uplićem u svoju muzičku karijeru, da se eksponiram preko njegovog imena. Rekao mi je da je uvijek tu za sve što mi treba, ali da treba da se izborim sama. Slažem se s tim, mada u posljednje vrijeme često sjednemo navečer, popričamo o tome šta smo radili, dokle smo stigli i imam njegovu podršku. Sve što snimim, pustim njemu da čuje, jer mi najviše znače njegov i mamin komentar. Na njihovim licima odmah vidim valja li ili ne ono što uradim.

Šta Vas otac najčešće savjetuje, koji je njegov recept za uspjeh?

- Da sve radim srcem. Ako se bavite muzikom, radite to iz srca ili nemojte raditi nikako. Uvijek mi to govori. Drugi savjet je da se od ovakve muzike teško može živjeti u BiH i uvijek me savjetuje da pokušavam da se bavim sa što više stvari koje bih mogla iskoristiti, jer nikad ne znam šta će me u životu čekati. Slažem se s tim. Dosta sam slična ocu, jer sam veliki emotivac, razumijemo se, na istim smo talasnim dužinama.

Druga perspektiva

Kako na Vas utječu negativna pisanja o ocu? Kako se nosite s tim?

- Trudim se da izbjegavam takve stvari, jer jako utječu na mene. No, svako ima pravo na svoje mišljenje. Ljudi misle da ga poznaju kroz neku priču koja je predstavljena u medijima. Nemam pravo nikome da pričam ko je on, ali pogađa me jako, jer ga znam iz druge perspektive i znam kroz šta je prolazio. To je ta negativna strana posla kojim se bavi.

Šta ste naslijedili od oca, a šta od majke?

- Od oca sam naslijedila talent za muziku i to mi je veoma drago, kao i emotivnost, koja, u principu, i nije toliko dobra, jer sam previše osjetljiva i hipersenzibilna. Svi mi kažu da to nije dobra stvar, ali ja to volim. Mama mi često kaže da sam ista tata. Od nje sam naslijedila tu prizemljenost, koja često nedostaje tati i meni, jer smo oboje u svom svijetu, u oblacima.

Na koncu, recite nam jeste li sretni u ljubavi?

- Da, moj momak je gitarista u mom bendu i veoma sam sretna. Imala sam tu sreću da spojim ugodno s korisnim.

Izuzetno cijenim Gorana Bregovića

Ko je, od poznatih s kojima Vaš otac sarađuje, ostavio najveći dojam na Vas?

- Mnogo sam njih upoznala. Gorana Bregovića sam upoznala, izuzetno cijenim tog čovjeka zbog svega što je uradio. Kad smo se upoznali, bio je veoma ljubazan i pitao me čime se bavim, treba li mi nešto pomoći. Sve pozitivno, zaista, mislim o njemu. No, najveći dojam na mene uvijek ostavi moj tata. Upoznala sam Tošu Proeskog kad sam imala devet godina, bila sam njegov veliki fan i njega pamtim.

 Studij uz muziku

- Većina nas u bendu “Dolia” ima neko muzičko obrazovanje, svi imamo i svoje poslove mimo benda. Osim toga, studiram odnose s javnošću, imam ulogu u nekim predstavama... –govori Sara.

Druženje s grupom “Einsatz”

Radujete li se koncertu u Domu mladih 6. aprila?

- Veoma se radujemo druženju s grupom “Einsatz”, razmjenjivanju ideja, a možda i nekim zajedničkim projektima u budućnosti izvan granica BiH, ko zna.