Poznata bh. novinarka Dalija Hasanbegović-Konaković na svom Facebook profilu objavila je zanimljiv status o svom životnom putu.

Sloboda uma

- Slobodna poput vjetra.

Studirala sam na nekim od najprestižnijih svjetskih univerziteta (dobijala stipendije), bila uvijek među 0,1% najboljih studenata (najgora sam od svih štrebera znam), maksimalno se trudila, ali se i beskrajno se nervirala jer je skoro svaka tema i lekcija uključivala kritičke za i protiv rasprave i igru đavoljeg advokata, argumentima i činjenicama naravno. Zamislite mog šoka kada sam odavde, gdje većini profesora niste smjeli reći ni da su pobrkali raspored, a kamoli šta drugo, stigla u okruženje u kojem niste mogli dobiti ni prolaznu ocjenu ako stalno niste proturječili profesoru i izazivali debate. Tek nekih desetak godina poslije svih diploma i počasti shvatila sam da je to najvrijednije što sam od obrazovanja dobila-slobodu uma. To je bio trening mozga, učili su nas kako da razmišljamo svojom glavom i da propitujemo čak i najbanalnije opšte prihvaćene pojave.

"Sve propitujem"

Sada je to dio mene. Nije baš uvijek ugodan dio mene, vrlo često znam nervirati sa svojim propitivanjem i kontriranjem, ali takva sam (yo soy aśi) kako je to davno davno nekada govorila glumica u onim meksičkim serijama poslije rata. 🙃

Sve propitujem. Sve istražujem. Sve provjeravam. Sve iz pet uglova analiziram. Stavove mijenjam ukoliko nove informacije to traže. I nemam nikakav problem da budem "sama protiv svih" ako treba. Moj mozak je moja sloboda.

Naučili su me najbolji kako da mislim da mogu sama da odlučim šta da mislim.

Jer vjetar se vezati ne može.

Živjela sloboda uma i obrazovanje koje stimuliše argumentovanu kritičku misao