Četrdeset godina umjetničkog rada Adin Hebib (69) obilježit će izložbom aktova u ateljeu „Figure“ u Sarajevu, koja je zakazana za subotu, 9. mart.
Zbog ovog događaja naš cijenjeni slikar ne izlazi iz ateljea, što je ujedno potvrda da su teški dani borbe s karcinomom definitivno iza njega.
Čovjek satkan od emocija, neuništiv, umjetnik u pravom smislu te riječi, u intervjuu za „Dnevni avaz“ govorio je o predstojećoj izložbi, ali veoma otvoreno i o 40 prohujalih godina i svemu što ga je dovelo do teške bolesti.
20 aktova
- Bit će izloženo 20 aktova. Tokom cijelog života emocija je jača od pameti. Tako da ja cijeli život živim tu emociju života. Pozvao sam drage prijatelje. „Figure“ su jedan od rijetkih prostora gdje se sakupljaju intelektualci i veliki poštovaoci umjetnosti.
Šta je sve stalo u tih 40 godina?
- Kad se okrenem i pogledam iza sebe, ne mogu da vjerujem. To je više od 70 samostalnih izložbi. Najponosniji sam što posljednjih deset godina izlažem sa svojom kćerkom Mijom. Ovih dana putujem za Njujork, gdje je Miji predložen status profesora. Tako da su to veoma velike stvari u mom životu, a moja najveća remek-djela su moja djeca. Ovim putem moram zahvaliti majkama moje djece što su ih tako fino odgojile. Baveći se ovim poslom, bio sam uz djecu koliko god sam mogao. Međutim, odajem priznanje svojim suprugama. Imam šestero djece.
Puni ste planova, što podrazumijeva da ste dobro i da ste prevazišli taj teški zdravstveni period?
- Veliki stresovi su bili vraćanje tuđeg novca. Moja majka je divno rekla: „Sine, sve je u glavi.“ Međutim, kako sam rekao da je sve u emociji, da emocije vladaju sa mnom, dosta puta nisam racionalan, kao većina mojih kolega umjetnika.
Majčine riječi
Smatrate li da Vas je stres doveo do teških dijagnoza.
- Apsolutno. Mislim da svaka bolest počinje iz glave. Sama ta moja emocija i preživljavanje... Ne mogu vjerovati da ti ljudi mogu tako napakostiti, da lažu, da te prevare za novac, da potpišeš neadekvatan kredit... I taj stres stvara bolest u trbuhu, glavi, u krvnoj slici, apsolutno u svemu... To me moja majka upozoravala. Ona me rodila i najbolje me zna. Jesam ja ters, ali ja gledam film i zaplačem. Što kaže moj Halid Bešlić - nije sramota kad muškarac plače. Mislim da je to veličina čovjeka. Jer moja umjetnost ne bi bila ovakva da nisam emotivac.
Ž5 = Imate mnogo planova.
- Na poziv gradonačelnika Novog Pazara, bio sam tamo, te smo se dogovorili da ću svojom izložbom u Gradskoj galeriji otvoriti „Novopazarsko ljeto“ 21. juna. Prvi put sam bio tamo i oduševljen sam. To me nevjerovatno raduje. Do kraja godine imam još nekoliko velikih izložbi, a jedna od njih je u Vukovaru. To mi je velika čast i zadovoljstvo, da ću izlagati na poziv direktorice Muzeja Ane Filipović, ustvari u dvorcu Eltz.
Noću radim
- Napravit ću presjek radova od prije dvadeset, trideset godina i nekoliko ulja. Bit će to „Noć u ateljeu“, to je moj radni naziv. Noću radim, a zna se da je noćni akt jedan od najljepših i najtežih varijacija mog života. Jer ja slikam emociju unutar sebe i svega onoga što sam preživio - govori nam Hebib.
Sve je u glavi
- Izbacio sam stres koliko sam mogao, prvo uz pomoć porodice, pa potom prijatelja, u prvom redu mog Dražena Žerića Žere, s kojim se intenzivno družim. Ostajem pri tome da je sve u glavi i uspio sam dosta toga reducirati. Većinu vremena provodim u ateljeu - ističe umjetnik.
