Boro Stjepanović je doajen bh. i jugoslavenskog glumišta, reditelj, autora stotina filmskih, televizijskih i teatarskih kreacija, jedan od osnivača Akademije scenskih umjetnosti.

Dugi niz godina živio je u Sarajevu iz kojeg je otišao početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Stjepanović je u razgovoru za "Dnevni avaz" 6. marta 2015. godine izjavio kako "Bosnu niko ne može podijeliti". Odlučno je govorio protiv nacionalizma.

U nastavku vam donosimo tekst objavljen u našem listu 6. marta 2015. godine.

- Boro Stjepanović (69) ponovo je u Sarajevu, u gradu u kojem je živio dugi niz godina, u kojem će ostati upamćen kao jedan od osnivača Akademije scenskih umjetnosti i iz kojeg je otišao na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Danas živi na Cetinju, u penziji je i, kako kaže, supruzi je rekao: „Sad sam slobodni umjetnik, ono što su neki glumci cijeli život.“

Povod dolaska jednog od najvećih glumaca na ovim  prostorima jeste bh. premijera filma „Gorčilo - Jesi li to došao da me vidiš„ reditelja Milana Karadžića.

Sa Stjepanovićem smo se susreli sinoć uoči premijere, neposredno nakon što se kroz snijegom zavijane puteve iz Crne Gore uspio probiti u Sarajevo. Iako se veoma rijetko pojavljuje u medijima, Stjepanović je za „Dnevni avaz“ dao ekskluzivni i veoma otvoreni intervju. 

Ovdje sam kod kuće

Kakav je osjećaj biti u Sarajevu?

- Svaki čas sam u Sarajevu. Tu sam kod kuće, kao što sam kod kuće na Cetinju, i u Beogradu... A, zapravo, nigdje nisam kod kuće. Samo u svojoj glavi sam kod kuće. Sve ostalo mi je nebitno, što neke lokalpatriote vareške, sarajevske, cetinjske vrijeđa. Svugdje sam i nigdje sam.

Privatno baš i ne dolazim u Sarajevo, nema baš ni razloga. Imam samo tu bratovu ženu i njegovu mlađu kćerku, tetku i prijatelja nešto. Oni češće dođu dolje nego što ja dođem ovamo. S prijateljima se vidim raznim povodima, i na snimanjima. 

Kultna predstava „Audicija“ doživjela je sudbinu bivše Jugoslavije. Jedni glumci izvode je u Hrvatskoj, drugi u Srbiji, treći... 

- To je nešto što je nužno i što je normalno. Kada smo obnavljali i kada smo htjeli da obilježimo godišnjicu igranja - „Audicije“, onda je bilo pitanje koga zvati, koga ne zvati. Sve zvati. Ljudi su se silom prilika našli ovamo ili onamo. Znam naše studente koji su htjeli da izbjegnu tu prvu pucnjavu, pa kud ću, idem kod  prijatelja u Zrenjanin, Beograd. Tamo je završila jedna od mojih studentkinja. 

Ona je muslimanka, zamislite u tom svijetu se naći tada. A ona je mislila ostat će 15-20 dana. I ljudi su otišli lijevo ili desno, kako se ko zadesio i tamo ostao. Povukle se granice, vojske zatvorile, prolaze i ne može se vratiti sve i da hoće. Ne možeš otići nekuda sve i da hoćeš. Niko od njih nije bio ekstrem, ni blizu. Niko od njih nije služio nijednoj politici, nijednoj naciji, nijednoj vjeri. Njih je sudbina odnijela i oni su se snalazili i hvala Bogu da su se snašli.

Prirodne granice

Vi vrlo kritički posmatrate nacionalne podjele na području bivše Jugoslavije?

- Strašno. Ima li nacionaliste koji se ne bi napio krvi druge nacije? Nema. To je po definiciji. On je mrzitelj druge nacije. Vuk. I sad oni zatvore jadne ljude u nacionalni tor i proglase sebe, vukove, čuvarem tog tora. Možete misliti vuka u toru, koji njih čuva od onih ovaca iz drugog tora. Besmislena potpuno situacija, pogotovu u Bosni, gdje smo svi rođaci, prijatelji, izmiješani. Bilo je priče o leopardovoj koži. Ko to može da podijeli? Ne može niko! I besmisleno je dijeliti na toj liniji. Da nas dijele na muške i ženske. Jeste to prirodna naša poziciji, ali nije osnova za podjelu. Osnova za podjelu može biti Dinara, Sava, Drina. To su prirodne granice i mi smo komšije u tim prirodnim granicama.

Vi ste vrlo otvoreno govorili o tome kako Vas je 1992. srpska vojna ili policijska formacija mobilizirala i na koji ste način napustili Sarajevo. Jeste li nekada zbog toga imali posljedica?

- Neprestano govorim - ne pripadam nijednoj naciji, ne pripadam nijednoj vjeri.

Uvijek sam u manjini, i političkoj, uvijek sam glasao za one koji su izgubili i to nije strašna pozicija. To je normalna pozicija i volio bih kad bi to ljudi razumjeli.

Uspješan čovjek, kako me nazvala jedna novinarka, postao sam mimo nacije i mimo vjere. I mimo svake političke partije. Znaći, nije to uslov. Ljudi su uplašeni, i boje se ako kažu da ne pripadaju nekoj naciji, nekoj vjeri ili da nisu glasači najbrojnije partije, da će biti usamljeni i da će biti neuspješni. Može se biti uspješan bez svega toga.

Ja sam bio dekan Akademije u Sarajevu, a nisam bio član Saveza komunista. Išao sam na dugačke konsultacije, provjeravali su mi sve. Ali su na kraju rekli: „Stručnjak je, pošten je, vrijedan je. Nema nikakvih repova, može da bude.“ Budite u svom poslu dobri, vrijedni. Budite prijatelj s prijateljima, komšija s komšijama, i bit ćete uspješni. A budite ove nacije, one nacije, one vjere, ove partije, bit ćete potrčko, poslušan, vječito frustriran, uplašen i vječito spreman da na prvi znak vojne trube skočite i zakoljete komšije .

Nema dobitka

Kakva je iz Vaše perspektive budućnost regiona?

- Meša Selimović iz Kur’ana citira da je čovjek uvijek na gubitku. Nema dobitka. Nestat će i ove nacije i ove vjere. Hoće. Pa, nestala je i naša divna praslovenska vjera, koju smo mi izdali. A poslije neke koji su prošli iz vjere u vjeru nazivamo izdajicama.

„Sve je prolazno, samo su nacije večne“, rekao je profesor Nikola Koljević na jednom mitingu. To je mene potpuno zbunilo. Kako su nacije vječne. Gdje su divni Stari Grci koji su temelj ove civilizacije. Nema ih. Sve će to proći, a mi danas ubijemo jedni druge zbog toga. Porodica, ljubav, otac, majka, djeca, to će vječno ostati, bez toga se ne možemo reprodukovati.

A bez nacije i vjere kako da ne. Otkad se reprodukujemo bez nacije i vjere, a najveći zločini su učinjeni zbog nacije i vjere.

Biste li nešto poručili Bosancima i Hercegovcima?

- Kada su bili protesti povodom JMBG, kada se bebe nisu mogle liječiti, tamo sam vidio jedan transparent, koji je odredio moj odnos prema Bosni, odnosno prema glasačima i onima koji su izglasani. Tamo je pisalo: „J..ala vas tri konstitutivna naroda!“