Kada jedina moguća opcija postane to da progovoriš, onda nije teško. Teško je trpjeti, gomilati u sebi, kriviti se, pogotovo kao adolescent.

Ovim riječima mladi bh. glumac Kerim Čutuna počeo je svoju ekskluzivnu priču za “Dnevni avaz”, nekoliko dana nakon što je potresao region priznanjem da su njegova majka i on bili žrtve nasilja njegovog oca. Psihičkog i fizičkog.

Zataškan slučaj

Bio je u tinejdžerskim godinama, zbog čega se nije mogao najbolje snaći ni u momentu razvoda braka roditelja, a tek skoro 11 godina kasnije odlučio je progovoriti o onome što su on i njegova majka proživljavali, uz konstantno pitanje – šta je on Bogu zgriješio.

- U periodu kada je razvod započeo, odlučio sam da živim u internatu srednje škole, koji je bio udaljen pet ili šest kilometara od mjesta prebivališta. Apsurdno, ali ta moja želja značila je da težim ka neutralnosti. Nisam htio da biram stranu. Moje konfuzije i traume počinju s informacijama koje je otac srčano dijelio sa mnom, svakog vikenda, nekad i radnim danima. Tada sam počeo zauzimati stranu, osjećati odgovornost, tražiti krivce i dobivati napade bijesa i panike. Šta sam ja Bogu zgriješio da sa 14 slušam o zakonima, dajem izjave, učestvujem u razvodu i izlazim s advokatima - kazao je Čutuna.

Naglasio je da je ovo ne samo njegov nego problem društva. U to vrijeme Kerim je bio pod očevim starateljstvom.

- Nikada nije propustio priliku da tu informaciju doda u svojim referatima, u bilo kojoj okolnosti. Ukupno 250 hiljada KM u dugovima i kreditima je isplatila mama u svojstvu direktorice. A kada je mama podnijela krivičnu prijavu protiv oca, jer je otvorio firmu koja se bavi istim poslom kao i ona i u kojoj je još bio zaposlen, prebacivao kupce, izvadio hard disk iz centralne jedinice kompjutera u kojem su bili pohranjeni sve bitne informacije i podaci, odvezao i sakrio službeni auto, tužilac je rekao: “Ou, ou, ovo je čisto kao suza, niz krivičnih djela.” Nakon čega je čitav slučaj zataškan - istakao je Čutuna.

Lažne informacije

Njegova majka je, kaže, dobivala lažne informacije da je proces još u toku, da bi nakon pet godina saznala da je slučaj zatvoren jer “nema osnova za krivično gonjenje”. Kako kaže, famozna “plava koverta” ponukala ga je da prekine ciklus šutnje i stida.

- Šutio sam, čak sakrivao i pravdao sebi razloge traumatičnog života. Više neću, obećavam, uime svakog djeteta koje ne razumije šta ga je snašlo i uime svake majke koja se plaši. Kako je moguće da toliko nepravilnosti, nejasnih okolnosti bude baš u slučajevima koji su vezani za mamu? Ovo nije moja priča o nasilju, ovo je priča o evoluciji nasilja, zarobljavanju žene koja odluči spavati u potkrovlju, izbjegavati nekoga ko je maltretira i zaustaviti patnju. Ovo je priča o većini balkanskih muškaraca koji su dobroćudni, simpatični i veseli za cijelo društvo, a kod kuće maltretiraju porodice. Ovo je priča o truhlom sistemu - zaključio je Čutuna.

Spletke i prljava igra

Otac i majka su posjedovali firmu u kojoj je mama obnašala funkciju direktorice. Nakon razvoda počele su spletke i prljava igra. Otac je ostao uposlenik firme, tražio je nove uvjete, koje je i dobio. Osim svakodnevne torture, za koju majka posjeduje materijalne dokaze (koje je sud jedne prilike odbio), otac je otvorio novu firmu koja se bavi istim poslom (sukob interesa), u koju je prebacivao poslovne partnere, slao im pisma, poruke da ne moraju da vraćaju dugove koje imaju prema toj “zajedničkoj” firmi, jer on više nije dio nje. Osim toga, mnogi poslovni partneri su vjerovali da je on žrtva, onaj kome je sve oteto - ispričao je Čutuna.