Bosanskohercegovačka glumica Aida Bukva priprema se za novi film i istovremeno priznaje da se brine za svoj posao zbog pandemije koronavirusa i broja zaraženih koji svaki dan raste.

Brinem se

- Od samog početka imam strah, nije lijep osjećaj uopće, ne znam kako će biti i da li može biti gore nego što je bilo. Već druga godina kako strepimo i razmišljamo šta će biti sutra. Nadam se da nas opet neće „zatvoriti“. To bi ljude dodatno slomilo, jer smo napokon malo prodisali, ali, ako bude neophodno, morat ćemo se prilagoditi.

Brinete li se za svoj posao?

- Pozorišta su malo živnula, održavale su se premijere, naravno, uz pridržavanje mjera predostrožnosti. Čovjek ne može biti pametan i siguran, sve ovo je mač s dvije oštrice. Razne misli naviru i emocije, najviše je izražena briga. Jedino nam svima ostaje da vidimo šta nam vrijeme donosi.

Može li se narod opustiti ili je već prihvaćeno da živimo pod pritiskom?

- Nikada se nećemo opustiti, saživjeli smo se s ovakvim načinom života. Maske, distanca i sve ostalo što moramo. Drago mi je da se veći broj ljudi vakciniše. Ja nisam još, bila sam skeptična, ali planiram uskoro.

Neopisiva sreća

Šta se dešava kod Vas što se tiče karijere?

- Nedavno je Ahmed Imamović snimao film „Umri prije smrti“, u kojem sam dobila ulogu. Tu su se našli Milan Pavlović, Mona Muratović, Adnan Hasković, predivna saradnja i ekipa.

Biste li pokušali graditi karijeru van Bosne i Hercegovine?

- Nikad ne reci nikad, ali ja sam vezana za mjesto gdje živim. Smatram da se itekako ovdje može napredovati. Imamo kvalitetne serije, filmove i najbolje glumce. Ko ne bi volio da doživi svjetsku slavu, a to je moguće samo vani.

Vaša sestra Anabela Atijas je nedavno dobila unuku. Jeste li vidjeli Luninu kćerku, kakav je osjećaj?

- Vidjela sam je putem videopoziva, još nisam išla u Beograd. Prelijepa je mala Mia, neopisiva sreća. Pratetka sam prvi put, jedva čekam da bebicu uzmem u ruke. Čim se vakcinišem, pravac u Beograd.

Srce i duša na ekranu

U kakvom filmu biste voljeli zaigrati jednog dana?

- Najviše bih voljela da to bude film gdje je reditelj izabrao jednu temu i duboko zašao u nju. Primjer takvog filma je „Manchester by the Sea“ s Kejsijem Aflekom (Casey Affleck), za koji je dobio Oskara. Uvijek će fenomen biti emocija, nečije srce i duša na ekranu.