Milan Gutović Lane preminuo je danas nakon što je prošle sedmice primljen u Klinički centar zbog respiratornih problema.

Nažalost, čini se da velikanu jugoslavenskog glumišta pluća nisu izdražala. Špekulira se da je bolovao od koronavirusa.

Potpisnica ovih redova u više navrata je radila intervju s ovim glumcem. I zaista, kao što je bio na malim ekranima, i kao čovjek je bio pristupačan, odmjeren i uvijek ljubazan. Iako nije mnogo govorio, na konkretno pitanje još konkretnije je odgovarao pa su i one dvije rečenice što bi rekao imale smisla više nego kada neki opširno govore.

Popularni Lane imao je više od pola stoljeća karijere, a lik Srećka Šojića, više od 35 godina otkako se pojavio na filmskom platnu, a potom i TV ekranu, i dalje živi. Gledaoci i danas citiraju Šojića, tu vječitu bitangu, kako ga i sam Lane opisuje, a koji je postao slika i prilika današnjice.

U jednom od intervjua za "Dnevni avaz" kazao je kako je svijet postao dosadno mjesto, u kome je svaki grad isti. Prenosimo dio tog intervjua.

Imate li neke novogodišnje želje?

- Želje? Ne smijem da ih kažem da mi ih neprijatelji iz pakosti ne ispune, jer znaju da bez želja život nema smisla.

Često u BiH gostujete sa svojom predstavom "Ukrađena ličnos’". Publika se uvijek iznova obraduje.

- Razlog radovanja je, vjerovatno, u činjenici da vas ne gnjavim i ne stajem vam na muku. Eto, vidite, zato što me gnjave i staju mi na muku, ja gasim televizor, a iz istih razloga vi palite mene. Rekao bih vam još mnogo razloga zašto me vole kada bih ih znao.

Decenijama nasmijavate publiku, osvojili ste mnoge nagrade. Šta najviše pamtite iz svoje živopisne karijere?

- Dosadu kojom su me gnjavile predstave koje su igrane po hiljadu i više puta.

Prije više od 35 godina, Srećko Šojić postao je i ostao legendaran. Ko je, ustvari, on i kako je ostao toliko popularan nakon toliko godina?

- Popularan je zato što se ništa pod kapom nebeskom nije promijenilo. Taj lik vječite bitange je ravan liku vječitog heroja. Ali, heroji se nekad pojave obučeni kao komesari, nekad u liku viteza, jer su po prirodi dosadni i moraju da se presvlače, a Šojić je lik univerzalne bitange i, kao što kalauz paše svakoj bravi, on paše svakom ukusu i vremenu. Nema razloga da se presvlači.

Smeta li Vam nekada što se najviše spominje Vaša uloga Šojića?

- Pisci napišu samo jednu pjesmu i napišu samo jednu priču. Bez obzira na to koliko su pisali, sve drugo su samo varijacije one iste pjesme i one iste priče. Kao što pisac traži tu pjesmu i tu priču, mi, glumci, tražimo tu ulogu, koja će da opravda naš život na sceni. Mi tražimo nju, ali i ona traži nas. I uloga i mi imamo svoje razloge da se tražimo. Bez nas je ona mrtva, ali smo na sceni mrtvi i mi bez uloge. Tek kada se s tom ulogom nađemo, postanemo nešto određeno, a bez toga, postajemo vječiti istraživači. Mene je Šojić našao, ali i ja njega. Zašto bi on meni smetao ili ja njemu kada smo se jedva našli.

Jeste li se nekad pokajali što ste utjelovili Šojića?

- Nisam nikada. Bilo je pokušaja da neko drugi igra taj lik, ali se Šojić otimao tako da su se zbog Šojića drugi kajali, a ja nisam.

Umorite li se nekad od glume i komedije? Poželite li nešto drugo?

- Opet vi o željama. Možda će nekome ovo koristiti, kada pogodiš cilj, promašiš sve ostalo.

Komedija je specifična, nije dovoljno samo dobro glumiti.

- Provodadžija hvali momka familiji djevojke na sva usta, ali priznaje da ima jednu manu. Ne umije da igra karte. Pa, to nije mana... Da, ali voli... Tako i ja konstatiram da se najgore bave komedijom ovi koji komediju vole. Ima pjesma pravo: "Od nameta nema selameta…"

Kroz komediju i parodiju često prikazujete stanje u društvu. Kakvo je ono ustvari?

- Ovo je slom na koji su nas upozoravali oni koje smo vrijedno ušutkivali. Jedina mala utjeha je što ovo i nije naše nego neko tuđe... njihovo društvo.

"Treba da budeš pošten, samo ne treba ići u krajnost", legendarna je Šojićeva izjava. Mislite da i danas važi?

- Za poštenje nema nikakvog razloga ako na tu disciplinu nismo prinuđeni. Svijet tako funkcionira. Koji bi čovjek bio pošten da se ne boji Boga ili batina... Mada se od Boga boji kako ko, a od batina svako.

Plašite li se godina?

- Pa, ako mi godine ne prolaze, nikad neću ostariti. A ako ne ostarim, neću dugo živjeti. To je vrzino kolo. Šalim se, naravno. Starim, ali na pravi način. Prvo mi ostare želje, a tek poslije ih stigne tijelo.

Kako, inače, provodite vrijeme?

- Volim pecanje, ali se iskristaliziralo da i ne volim toliko pecanje koliko mrzim društvo.

Kada bismo pobrojali sve zarazne i najčešće citirane Šojićeve izjave, trebalo bi nam mnogo prostora. Ali, s obzirom na to da danas svi imaju različite brige koje ih muče, ona Šojićeva: "Hoću da uđem u dan rasterećen i sretan", želja je mnogih.

- Ako hoćeš da uđeš u dan rasterećen i sretan, prethodne večeri treba da legneš rasterećen i sretan... Ti mi preduvjeti uvijek zagorčavaju projekt sreće, kompliciraju stvar i šire problem - rekao je Lane.

Kako ste se ranije borili sa popularnošću, sa ženama posebno?

- Sa ženama se nisam borio. Taj zahvat je samo ličio na borbu... Evo, priznajem, često sam bio pobjeđivan. Ali, imao sam ponekad i neriješene rezultate, pa i bod ili dva razlike.

Kako komentirate trend šoua realnosti?

- Sele čovjeka iz ovoga svijeta u svijet koji je uz nas postojao i ranije, ali je bio u ilegali. Tim ilegalnim svijetom bavili su se magovi, vračevi, ali su skokom tehnologije i čovjek i vračevi postali nepotrebni. Važno je da se nešto dešava. Samo da ne bude tišina.